Natalijina ramonda
Printskrin
Natalijina ramonda

Printskrin

Natalijina ramonda, Foto: Printskrin

 

* Ramonda nathaliae (Natalijina ramonda, kolačić ili cvet feniks) je endemska biljka

* Ona je poreklom iz centralnog Balkana i iz porodice Gesneriaceae

* Ostatak je suptropske flore Evrope i Mediterana, najverovatnije afričkog porekla

Veoma je slična biljci Ramonda serbica za koju se smatra da se od vrste Ramonda nathaliae odvojila u samostalnu vrstu poliploidijom tokom tercijara. Biljku je 1884. godine u okolini Niša otkrio doktor Sava Petrović, dvorski lekar kralja Milana Obrenovća. Zajedno sa Pančićem opisao je ovu vrstu i dao joj ime po kraljici Nataliji.

Ramonda nathaliae je višegodišnja, zimzelena, zeljasta biljka.

Listovi su joj skupljeni u prizemnu rozetu, eliptično-jajastog do jajastog oblika, sa izraženom lisnom drškom. Po obodu su pravilno i sitno nazubljeni. Na gornjoj strani listova se nalaze razređene braonkaste dlake dok se na ivici listova, donjoj strani duž nerava i lisnoj dršci nalaze dugačke braonkaste dlake.

Pročitajte još:

Cvetna drška izlazi iz centra rozete i visoka je do 10 cm sa 1-3 ređe 4-5 cvetova. Кrunica je uglavnom tamno ljubičasti, ređe bele boje; tanjirastog oblika sa narandžastom osnovom. Najčešće je sastavljena od 4, a ređe od 5-6 kruničnih listića. Plod je čaura sa velikim brojem sitnih semena.

Za ovu biljku je karakteristična i pojava da i ukoliko se potpuno osuši može ponovo da oživi ukoliko se zalije. Ovu mogućnost da se iz stanja anabioze ponovo vrate u život poseduje veoma malo biljaka cvetnica. U Evropi sem vrsta roda Ramonda samo još dve cvetnice mogu da se povrate iz anabioze (Haberlea rhodopensis i Jankaea heldreichii).

Natalijina ramonda

Printskrin

Natalijina ramonda, Foto: Printskrin

Stanište ove biljke su pukotine krečnjačkih stena na nadmorskoj visini od 350—2150 m. Naseljava uglavnom severno eksponirane stene, ali se sreće i na stenama u odgovarajućoj šumskoj reliktnoj zajednici kao što je npr. Fago-Colurnetum na Suvoj planini. Ramonda nathaliae sa drugim biljkama obrazuje reliktne hazmofitske zajednice kao npr. Erysimo-Ramondetum nathaliae. Takođe na staništima gde se preklapa sa Ramonda serbica, u zonama simpatrije, obrazuje subasocijaciju Ceterachi-Ramondetum serbicae ramondetosum nathaliae (na Radovanskom kamenu iznad sela Jelašnica i na Obliku u Sićevačkoj klisuri).

Ramonda nathaliae je endemit centralnog dela Balkanskog poluostrva. Naseljava sledeće zemlje Severnu Makedoniju, severnu Grčku i Srbiju. U Severnoj Makedoniji je česta u klisurama desnih pritoka Vardara (Treska, Babuna, Topolka, Crna reka) i okolnim planinama (Jakupica, Кožuf, Кozjak i Nidže). U Grčkoj se javlja u graničnim oblastima sa Severnom Makedonijom (planine Tzena, Vermion, Voras), a javlja se i u Epiru. U Srbiji se javlja na Suvoj planini (Trem, Mosor, Sokolov kamen, Goleš), u Jelašničkoj klisuri (Radovanski kamen, iznad sela Jelašnica), u Sićevačkoj klisuri (Oblik iznad sela Ostrovica), na Šar Planini (padine Ljubotena).

Natalijina ramonda

Wikipedia

Natalijina ramonda, Foto: Youtube

Zbog nepristupačnosti najvećeg dela staništa, nije primećeno opadanje brojnosti populacija ove biljke. Međutim, pristupačni delovi staništa (stene pored puteva), kao i male lokalne populacije su u velikoj meri redukovane i ugrožene su zbog eksplatacije od strane sakupljača. Кolekcionarsko skupljanje za herbarske zbirke i botaničke bašte predstavlja jedan od najznačajnijih faktora ugrožavanja.

Ramonda nathaliae se nalazi na spisku retkih, ugroženih i endemičnih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena zakonom kao prirodna retkost.

Natalijina ramonda se koristi kao likovno rešenje za amblem koji se nosi u sedmici pre Dana primirja u Prvom svetskom ratu 11. novembra i na sam dan praznika u Srbiji, a simbolika je i više nego očigledna. Ona je poput ptice feniks koja oživljava, diže se iz pepela i nastavlja borbu, baš kao i malena Srbija od 1914 do 1918. godine tokom Prvog svetskog rata.

BONUS VIDEO: Čudo u Manastiru Tumane