Zakasnio si, Bajdene, 17 godina!
- Hteo bih da izrazim saučešće svim porodicama koje su izgubile svoje voljene u NATO kampanji - rečenica je koju je u utorak u Beogradu potpredsednik SAD Džozef Bajden izgovorio onako usput. Porodicama koje su izgubile svoje najmilije u jezivoj NATO agresiji samo je dodao so na ranu, jer, kako kažu, u toj izjavi nisu videli ni gram iskrenosti, a i zakasnila je punih 17 godina...
Oliver Bunić
Dejan Simić, stric najmlađe žrtve NATO bombardovanja, malog Marka Simića, koji je tada imao svega dve godine, brat Markovog oca, Vladana, koji je takođe tada nastradao, i to dok je dete držao u rukama u njihovoj prodavnici u Novom Pazaru, dao je izjavu za naš list.
On kaže da su izvinjenje i saučešće od nekog ko je direktno odgovoran za strahote koje su te 1999. zadesile Srbiju, a njegovu porodicu zauvek zavile u crno, u najmanju ruku licemerni. - Njegovo izvinjenje sigurno nije iskreno, ko bi još mogao da poveruje da jeste, briga njega za nas...
Mnogo je licemerno to što je rekao, srećom, nisam ga direktno slušao. Ja sam izgubio i brata i bratanca u toj, kako je on rekao, „NATO kampanji“. Moje rane su još žive, moj život nikada se posle te tragedije, kada sam ih izgubio ni krive ni dužne, nije vratio u normalu. Nikada neću zaboraviti taj 31. maj.
Marko bi sada imao skoro 20 godina, bio bi pravi momak, sad će Ana, njegova sestra, koja je rođena 12 dana posle tragedije, da napuni 18. Njegova mama, Olja, izgubila je i muža i sina, otišla je iz Pazara i sa ćerkom živi u Novom Sadu. Moj otac i majka nikada u životu posle njihovog stradanja televizor nisu uključili. Marko je poginuo nekoliko dana pošto je proslavio svoj drugi rođendan. A tada je duvao svećice, bio je srećan...
Sećam se i da je nekoliko dana pre toga, kada smo moj brat Vladan i ja pravili travnjak oko kuće, on trčkarao okolo i čavrljao: „Tata i striko sade travu da nam bude lepo“ - sa bolom u glasu priča Markov stric. U iskrenost Bajdenovog izvinjenja, koje je stiglo sa zakašnjenjem od „samo“ 17 godina, ne veruje ni Zoran Milenković, otac petnaestogodišnje Sanje Milenković iz Varvarina, koja je tog 30. maja 1999. stradala na jeziv način. Nju je dok je sa drugaricama prelazila Varvarinski most, vraćajući se iz crkve, pogodio geler direktno u leđa, devojčica je ostala da napola leži u vodi...
Spasa joj nije bilo. - Mnogo je zakasnio sa izvinjenjem i izjavama saučešća, mnogo. I verovatno je to rekao samo zato što odlazi. Trebalo je ranije da se izvini, ali ne samo on, svi koji su učestvovali u tome, njegovo izvinjenje je više kurtoazno, jer u januaru odlazi sa funkcije sa kompletnim Obaminim kabinetom.
Ali možda ga i grize savest, pa bi sad da se iskupi, pred kraj... On je jedan od zagovornika nezavisnosti Kosova i tamo će biti dva dana, a kod nas je bio jedno popodne, i to nam govori koga više voli. Sve ovo je licemerno, malo se šetkao po Beogradu, pa se onda setio i da se usput izvini, ionako je bio samo u prolazu kod nas. Ali eto, hvala mu što se setio posle 17 godina - ironično dodaje on i završava: - Bajden se izvinio i otišao, a mi ostali sa našim ranama, koje nikad neće zarasti...
Brat male Milice: O tragediji ne pričamo već sedam godina
Stupili smo juče u kontakt i sa porodicom male Milice Rakić, trogodišnje devojčice iz Batajnice koju su NATO bombe ubile dok je sedela na noši, i koja se smatra jednim od simbola stradanja tokom jezive agresije, ali njeni roditelji i brat nisu želeli da komentarišu Bjadenov postupak, navodeći da su oni još pre sedam godina doneli odluku da ne pričaju za medije.