Veruje se da ju je izgradila "Prokleta Jerina", ali ono što su arheolozi otkrili menja tok priči (FOTO, VIDEO)
Na jednom od vrhova planine Jelice iznad Čačka, u ataru dragačevskog sela Grab, već stolećima nemilosrdnom zubu vremena, nadmoćnim silama prirode i ljudskom nemaru, odoleva utvrda Gradina
Uzdižući se na planinskom vrhu već zaboravljenog naselja Jeljen, ova legendama obavijena utvrda i dan-danas čuva predanje da je tu "grad gradila prokleta Jerina", žena Đurđa Brankovića.
- Legenda kaže da kad je grad završen, u njega je vrlo često pristizalo po sedam mazgi natovartenih silnim blagom koje se unosilo u veliki lagum, a kasnije zaključavalo sa dva ključa. Priča o velikom blagu Proklete Jerene počinje da bledi kada su arheolozi započeli sistematsko proučavanje utvrde na Gradini, jer je otkriveno da je ona mnogo starija od doba vladavine Đurđan Brankovića i Proklete Jerine i da je postojala još u doba vizantijskog cara Justinijana - rekla je Rajić.
Pročitajte još:
Prva poznata interesovanja za Gradinu na Jelici datiraju još iz 1843. godine, a nastavila su se i kasnije.
Ovaj arheološki lokalitet nalazi se na 846 metara nadmorske visine i sa njega sa pruža veličanstven pogled na čitav Čačak. Prostire se na površini od 20 hektara, a u spomeničkom smislu najbogatije ostatke predstavljaju otkriveni bedemi, crkve i kuće iz vremena rane Vizantije.
- Pretpostavlja se da je u periodu kraćem od sto godina na mestu Gradine nikao utvrđeni grad u kom je za sada otkriveno pet crkava sa više zidanih grobnica, desetina profanih objekata razuđene arhitekture i više stotina metara bedema. Na Gradini je utvrđen suživot mešovite populacije čiju osobenost naglašavaju pripadnici germanskog porekla utvrđeni prema karakterističnim tragovima njihovih odevnih predmeta i posuđa. Dominantan hrišćanski karakter stanovnika Gradine pokazuje veliki broj crkava - ističe direktorka Narodnog muzeja u Čačku.
Svakodnevni život stanovnika ovog gradskog naselja dokumentovan je i brojnim nalazima keramičkog i staklenog posuđa od kojih neke predstavljaju uvoz istočnog porekla, a pored toga nađen je veliki broj gvozdenih i koštanih alatki od kojih je deo svakako proizvođen na samoj Gradini.
Ovo utvrđeno se tokom dosadašnjih istraživanja pokazalo kao posebno u odnosu na ostale arheološke lokalitete tog tipa, pre svega po rustičnosti njene arhitekture, ali i po tome što je nakon rušenja ponovo naseljena.
Pročitajte još: