Barta Pulherija
Printskrin
Barta Pulherija

Printskrin

Barta Pulherija, Foto: Printskrin

U pitanju je sestra Barta Pulherija, glavna upravnica dečijeg logora u Jastrebarskom.

Istorijska drama reditelja Gage Antonijevića, po scenariju Nataše Drakulić, prikazuje svakodnevni život u koncentracionom logoru iz ugla desetogodišnje devojčice Dare Ilić, koja je uhapšena sa starijim bratom, majkom i dvogodišnjim bratom Budom na Kozari. NJen otac je već zatvoren u Jasenovcu i radi kao grobar na stratištu Gradina, znajući da će jednog dana i sam sebi iskopati grob. Ubrzo pre dolaska u ženski i dečji deo logora Stara Gradiška, Darina majka i stariji brat su ubijeni. Nakon toga, priča se fokusira na Darinu odlučnost da održi obećanje koje je dala majci: da se nikada neće odvojiti od malog brata, čak i kada on postaje sve slabiji i kada žene koje su brinule o njemu u logoru budu ubijene ili odvedene u Nemačku na prinudni rad.

Sam logor, osnovan je početkom jula 1942. po odluci ustaškog poglavnika Ante Pavelića u cilju "planskog odgajanja", odnosno vaspitavanja u ustaškom fašističkom duhu i bio pod upravom časnih sestara Kongregacije sv. Vinko Paulski. U njega su se smeštale bebe od šest meseci pa sve do dece do do 14 godina. Uslovi u kojima su deca boravila bili su katastrofalni, a mnoge časne sestre čuvarke logora isticale su se u zlostavljanju, drastično su kažnjavale decu za svaki prestup. A pre užasne torture deca bi u logor stizala iznurena, bolesna i gotovo gola. Ništa iole prihvatljivo nije bilo obezbeđeno za njihov smeštaj, nije bilo čak ni hrane za decu. Deca su bolovala od najmanje jedne teške bolesti, a mnoga su imala istovremeno i više bolesti, dizenteriju, tifus, skorbut, upalu pluća, difteriju. Zbog gladi, bolesti i načina "vaspitanja" dnevno je umiralo po nekoliko dečaka i devojčica. Umrla deca sahranjivana su po desetak zajedno u mestu Jastrebarsko.

Sam logor, osnovan je početkom jula 1942. po odluci ustaškog poglavnika Ante Pavelića u cilju "planskog odgajanja", odnosno vaspitavanja u ustaškom fašističkom duhu i bio pod upravom časnih sestara Kongregacije sv. Vinko Paulski. U njega su se smeštale bebe od šest meseci pa sve do dece do do 14 godina. Uslovi u kojima su deca boravila bili su katastrofalni, a mnoge časne sestre čuvarke logora isticale su se u zlostavljanju, drastično su kažnjavale decu za svaki prestup. A pre užasne torture deca bi u logor stizala iznurena, bolesna i gotovo gola. Ništa iole prihvatljivo nije bilo obezbeđeno za njihov smeštaj, nije bilo čak ni hrane za decu. Deca su bolovala od najmanje jedne teške bolesti, a mnoga su imala istovremeno i više bolesti, dizenteriju, tifus, skorbut, upalu pluća, difteriju. Zbog gladi, bolesti i načina "vaspitanja" dnevno je umiralo po nekoliko dečaka i devojčica. Umrla deca sahranjivana su po desetak zajedno u mestu Jastrebarsko.

Pročitajte još: