Srbi vole čvrstu gradnju
Uslovi koje diktira geografsko područje, kao i klimatski uslovi, svakako utiču na oblikovanje, konstruktivne karakteristike i materijalizaciju građevine.
Profimedia
Međutim, verovanje da je samo zidana kuća prava kuća, kod nas je i dalje na snazi. Ima li pomaka? Krenimo redom!
Vekovima su ljudi svoje objekte prilagođavali lokaciji. Danas, zahvaljujući savremenim tehnologijama i materijalima, moguće je prkositi nepovoljnim geografskim ili klimatskim uslovima, pa tako, na primer, na nepristupačnu planinsku lokaciju prefabrikovani elementi mogu biti prebačeni helikopterom. Granice ne postoje, ali ipak, da li zbog tradicije gradnje ili ekonomičnosti i sve veće težnje ka održivosti, svaki deo sveta je u znatnoj meri sačuvao svoj prepoznatljivi sistem gradnje i materijalizacije objekata koji je najbolji za oblast u kojoj se objekat gradi.
Ukoliko izuzmemo rapidnu trku za što višim, tehnološki superiornijim i održivijim objektima koji se grade u svetskim prestonicama, sa mnogo betona, stakla i čelika i fokusiramo se na tradicionalne načine gradnje u zemljama širom sveta, uvidećemo da se i dan-danas za izgradnju manjih objekata biraju tehnike gradnje koje su utkane u njenu tradiciju i uslovljene lokalnim fizičkim faktorima.
Tako ćemo, kako smo već navikli da viđamo u zapadnjačkim filmovima, širom Sjedinjenih Američkih Država u najvećem broju, gotovo u 90 odsto slučajeva, videti montažne stambene objekte građene od drvene konstrukcije sa šupljim zidovima u koje se pored izolacije postavljaju i instalacije. Čak i u Kanadi, gde su zime hladnije, prisutan je sličan sistem gradnje. Objekti izgrađeni od cigle uglavnom se viđaju u industrijskim i urbanijim sredinama.
S druge strane sveta, u Kini, primarni građevinski materijal je takođe drvo, ali tamo nisu zidovi ti koji drže konstrukciju, već stubovi, te odatle stara izreka: zidovi možda padnu, kuća - nikad. Kroz vekove, kineski neimari i zanatlije razvili su modularni sistem gradnje tako što su na osnovu ključne mere drveta kojim raspolažu izračunali mere ostalih delova koje žele da sagrade.
Osim Kine, i u nekim tropskim zemljama bambus je prisutan kao veoma bitan građevinski materijal. Tropske zemlje sveta fokusiraju se na lagane sisteme gradnje, u koje su utkani lokalni materijali, često i zemlja, koji je dobar izolator. U severnim zemljama rasprostranjena je upotreba drveta, dok je u arapskim zemljama dominantni materijal kamen, a sve je to, naravno, uslovljeno kako količinom i vrstom lokalnog materijala, tako i klimatskim faktorima. Objekti se mogu modernizovati i menjati po formi, ali kontekst u mnogim zemljama kod većine objekata ostaje isti.
Šta je uticalo na graditeljstvo u našoj zemlji?
Sveopšte je poznato je naša zemlja kroz vekove bila raskrsnica puteva mnogih naroda, pa smo samim tim neretko bili i pod različitim uticajem, a na arhitektonskom planu ti uticaji su možda i bili uočljiviji nego u nauci, tehnologiji, kulturi, umetnosti ili ekonomiji.
Tako smo od Rimljana nasledili primenu kosih krovova, crepa kao krovnog pokrivača, ali i opeku kao jedan od osnovnih građevinskih materijala. Nekadašnja primena lučnih konstrukcija na tlu Srbije, koja je takođe preuzeta od Rimljana, tokom vremena je zaboravljena, iako je bila pogodna za naglašavanje organizacije prostora kako kod stambenih objekata, tako i kod sakralnih građevina. Ipak, primeri lučnih krovova počinju ponovo da se javljaju, i to posebno u Novom Sadu.
Što se tiče primene drveta u najvećoj meri za izgradnju krovne konstrukcije, možemo takođe pretpostaviti da je uticaj imala rimska arhitektura, s obzirom na činjenicu da su Rimljani drvo koristili za izradu raznovrsnih konstrukcija, uključujući i ratne mašine. Ipak, imajući u vidu konfiguraciju i klimatske uslove u našoj zemlji, primena drveta kao značajnog građevinskog materijala sasvim je logična. Na našim područjima, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, drvo je izuzetno cenjen materijal za izradu kako krovnih konstrukcija, tako i stolarije i raznovrsnog nameštaja.
Od Rimljana smo nasledili i kamen za izradu konstrukcije, iako su ga oni u najvećoj meri koristili za popločavanje. U različitim delovima naše zemlje se i danas koristi za izgradnju podruma, što zbog činjenice da je dobar izolator, što zbog toga što je čvrst. A samo takvi materijali su dobri za gradnju, zar ne?
U našem narodu neminovno postoji verovanje zasnovano na iskustvu predaka, pa se i danas držimo mišljenja da je čvrsta gradnja najbolja, tako da iako su prefabrikovani montažni objekti sve prisutniji i na našem tržištu, mora se priznati da njihova primena u praksi ipak nije značajna i po pitanju ove vrste gradnje smo i dalje nepoverljivi.
Međutim, vremena se menjaju, pa našim ljudima nekonvencionalni načini gradnje prirodnim materijalima, poput slame, postaju interesantni. Bez obzira na to da li smo i mi kao i veći deo sveta shvatili da moramo i kroz gradnju da brinemo o budućnosti naše planete ili nas ovaj sistem gradnje povezuje sa tradicionalnom gradnjom naših predaka na koju se umnogome ugledamo, važno je da ekološki i održivi načini gradnje polako stižu i u naš komšiluk.
Pročitajte još:
Turski uticaj
Što se tiče formiranja organizacije stambenih objekata, najveći uticaj se možda može videti u prisustvu Turaka na našim prostorima. U mnogim gradovima širom Srbije i danas postoji koncept postavljanja objekta do ulice, de se prodajni prostor ili radionica smešta u prostor otvoren ka uličnom frontu, a stambeni prostor biva smešten ili na sprat ili iza prodajnog prostora.
Kroz istoriju graditeljstva u Srbiji, kako kod osnovnih tipova kuća, tako i kod razvijenijih oblika, osim organske povezanosti svakog objekta s prirodom, često postoji i nepogrešivo postavljanje srazmere pojedinih delova kuća, kao i harmonične povezanosti spoljnjeg izgleda kuće i unutrašnje opreme zgrade. Ukrašavanjem kuće i okućnice, dekorativno i estetski uobličavale su se pojedinačne i skupne stambene celine. Potreba da se kuća, u kojoj se odvijao čitav društveni, proizvodni i običajni životni ciklus, dopuni i ulepša raznim oblicima i bojama ogledala se u profilisanim konstruktivnim podupiračima, lepo oblikovanim dimnjacima, prozorima, vratnicama.
Svakako, ovo proizlazi iz narodnog graditeljstva, u kojem su vešti i kreativni narodi s naših prostora vremenom usvajali različite uticaje i oblikovali ih prema svojim željama i mogućnostima, tako da i danas nije retka pojava da ljudi sami uspešno grade svoje kuće. Mada baš zbog te činjenice kod našeg naroda postoji određena, možda malo povećana, doza samosvesnosti o svom umeću, što ponekad može prerasti u nepotrebnu samouverenost, te širom Srbije možemo uočiti raznovrsne primere koji su dovoljni sami sebi i koji nisu u skladu sa okruženjem, pa se kod nas javlja situacija da nemamo mnogo vizuelno i volumetrijski uređenih naselja.
Uticaj interneta na graditeljstvo
Kao i na svaku drugu sferu u životu, i na graditeljstvo utiče pojava interneta i globalna informisanost. Na internetu se mogu videti primeri arhitekture iz dalekih zemalja, te se neretko javlja želja za primenom arhitektonskih rešenja, konstruktivnih karakteristika, pa i materijala koji su korišćeni na objektima u SAD, Skandinaviji ili u drugim delovima sveta.
Nameće se jednostavan zaključak da na relativno maloj teritoriji naše zemlje postoji prisustvo raznovrsne gradnje. Bogata istorija, uticaj mnogobrojnih zemlja, razvijeno narodno graditeljstvo, ali i fizičko-geografski aspekt Srbije, uticali su na razvoj graditeljstva u našoj zemlji zbog čega se ono ne može svrstati u jedan okvir ili u jedan konstruktivni sklop. Kako će i da li će neki novi narodi, svetska i lokalna dešavanja, kao i prisustvo interneta, uticati na dalji razvoj našeg graditeljstva, ostaje nam da vidimo.