Spasa nam nema, propasti nećemo
Ne treba zaboraviti da je 70% naših potrošača iz redova penzionera, jedva smo čekali da normalno nastavimo sa radom, a i vest da naši najstariji sugrađani mogu više da se kreću
Alo/Vladimir Marković
Dejan Božinović, korarska radnja“Vardar“
Ublažavanje mera u borbi protiv koronavirusa, koje je juče stupilo na snagu, obradovalo je sve žitelje Srbije, posebno vlasnike radnji za uslužnu delatnost. Nisu svi (frizerski saloni, teretane, saloni lepote) obuhvaćeni, ali se oseća pomak koji je davaocima usluga, ali i potrošačima, delimično vratio osmeh na lice.
Ako su splavovi karakteristični za noćni život, Sakadarlija onima koji su beomeski nastrojeni za Sarajevsku se može reći da je ulica zanatlija. U svakom objektu oseća se duh prošlih vekova bez obzira što preko puta niče futurističke Beograd na vodi. Neki zanati polako odumiru (kožari, vunovlačari), ali ekipa „Alo!“ se potrudila da pronađe one koji su spremno dočekali kraj policijskog časa dugog 80 sati!
Promet pao 100%
Limarsko-bravarska radnja prava je retkost. Zoran Mirazčiev jedan je od retkih koji opstaje.
- Iskreno, promet je pao 100%! Ne pamti se ovakva kriza, a radnja egzistira pet decenija. Nadam se da će biti bolje, a očekujem i pomoć države. Već sam aplicirao preko portala poreske uprave. Od jutros je ušla samo jedna žena da nareže ključ, a naša ponuda je neuporedivo veća.
- „Vardar“ je korarska radnja koja je u Beogradu od 1935. godine. Poznati smo po tradiciji, ali još više kvalitetu. Skuplji smo od trgovinskih lanaca, ali zna se naš kvalitet. Nema ko ne zna za ovaj dućan gde se stari postupak mešenja testa ne menja. Kore, rezanci, mlinci, korneti, testa za lazanje... Pojava pandemije dobro nas je uzdrmala. Ne treba zaboraviti da je 70% naših potroša iz redova penzionera. Jedva smo čekali da normalno nastavimo sa radom, a i vest da naši najstariji sugrađani mogu više da se kreću. Cene nismo menjali, a onogućili smo i dostavu na kućne adrese u našem kraju. Proizvode su raznosili supruga, sestra i sin koji je ostao bez posla na aerodromu pošto je radio preko omladinske zadruge - kaže vlasnik Dejan Božinović i naglašava:
- Moram da pohvalim dostavljače jaja i brašna koji u kriznom periodu nisu menjali cene. Doduše, imao sam i rezerve. Dobro smo poslovali u četvrtak pre uvođenja pojačanih vanrednih mera, a u petak se osetio pad. Verovatno su svi pobegli iz grada u sela i vikendice. Sada se nadam novom, pozitivnom talasu. Dolaze prvomajski praznici koji su uvek isplatljiviji od Đurđevdana. Očekujem pomoć države. Obećali su tri puta po 30.000 dinara kako bi prevazišli krizu – zaključio je Dejan.
Vreme ne sme da stane
Da vreme ne stane trudi se časovničar Kujtim Misini.
- Moj zanat izumire. Tužno, ali istinito. Još teže je u vreme koronavirusa. Promenim poneku bateriju, kaiš... Jedini ozbiljan posao imam ukoliko se pojavi neko ko ima džepni sat kao vrednu uspomenu. Ili mušterija koja je ručni sat dobila davnih godina za 30, 40 godina rada, pa želi da ga održava u znak sećanja – setno kaže Kujtim.
Gužva je primetna i na Mostarskoj petlji gde je „Gazela“ namenjena onima koji žele da operu automobil ili promene gume.
- Od ranog jutra imamo gužvu, a u perionici su najčešće službena i taksi vozila. U ovom periodu radimo od 07 do 16 časova, inače od 0 – 24. Cene su iste, pridržavamo se mera zaštitite koje su propisane za radnike, a prinudna pauza teško nam je pala. Navikli smo da radimo - jasan je Nenad Kovačević koji u šali kaže da ljudi vole da da sami peru automobile jer se na taj način razgibavaju posle sedenja u kući i napominje:
- Svestan sam koliko država ima problema u ovom momentu. Ukoliko bude u mogućnosti sigurno će pomoći nama iz privatnog sektora jer smo u velikim problemima. Već smo se prijavili preko poreske uprave, ali na nama je da radimo, čuvamo sebe i klijente i čekamo neka bolja vremena, nadam se već krajem maja.
Obućar Predrag Šuljagić nezadovoljno vrti glavom.
- Nemamo konkurenciju u kraju, ali ni posla. Radnja je poznata, prvi vlasnik bio je Nemac, a na istoj lokaciji smo od 1974. I pre krize opao je posao. Poneka flekica i to je to. Krivi su Kinezi koji prodaju jeftinu obuću. Iznosi se pa kupi nova. Mi živimo od penzionera, a njima je bilo ograničeno kretanje. Samim tim i obuća se manje arčila. Valjda će biti bolje. Sreća da imam na lageru repromaterijal iz Grčke i Italije inače ne znam kako bi ga nabavio u vreme blokade.
Medicinari ne smeju da oskudevaju
Na uglu Sarajevske i Višegradske lociran je „Restart“, specijalizovana radnja za medicisku i ugostiteljsku opremu.
- Građanima i firmama na usluzi već 14 godina, a robu uglavnom prodajemo na veliko. Imamo kvalitetne maske, ali naša specijalnost je uobičajena radna uniforma i obuća. Trudimo se da, posebno medicinski radnici na kojima je najveći pritisak, ne oskudevaju – kaže Stefan Milanović.