Čudo u Kliničkom centru Vojvodine
Facebook
Čudo u Kliničkom centru Vojvodine

Facebook

Čudo u Kliničkom centru Vojvodine, Foto: Facebook

U Kliničkom centru Vojvodina u Novom Sadu za dva dana urađene su dve nesvakidašnje operacije. Otac Vladimir Milićev (44) iz Mola donirao je bubreg sinu Radovanu (24), a mama Radmila Dževerdanović (67) iz Negotina jedincu Nenadu (40)! To je bio jedini spas za obojicu da pobede dugogodišnju bolest jer ni dijaliza više nije pomagala.

Nada za izlečenje stigla je početkom septembra, kada su iz bolnice dobili pozive da organi njihovih roditelja odgovaraju i da će biti operisani.

Pročitajte još:

Šansa za život

Vladimir Milićev kaže da je odmah prihvatio ideju doktora da bude donor i pristao da prođe sve lekarske provere. Na testiranju je bila i Vladimirova supruga, ali se ustanovilo da je sin Radovan kompatibilniji sa ocem.

- Od januara ove godine Radovan je na dijalizi, jer se već dve godine muči sa bolešću bubrega. Čim su mu otkazali, lekari su odlučili da je za njega jedini spas transplantacija. Kako ne bi dugo čekao i bio na listi čekanja, doktor je odmah rekao da se testiramo prvo supruga i ja, kao potencijalni donori. Ko zna koliko bi moj sin čekao na dobrovoljnog davaoca. Ušli smo u program i bili podvrgnuti raznim analizama i testiranjima. Znali smo da je zahvat zaista komplikovan i da sve mora da se proveri do najsitnijih detalja. Posle analiza i testova ispostavilo se da ja više odgovaram od njegove majke. Valjda sam jači i krupniji, a i ista smo krva grupa. Tada mi je pao kamen sa srca, jer sam saznao da mogu da pomognem sinu da nastavi svoj život... - priča Radovan i otkriva:

https://www.alo.rs/vesti/region/za-ono-sto-je-mile-ucinio-devojcici-13-saznala-prvo-porodica-istog-momenta-doneli-odluku/253086/vest

- Kada smo dobili dobili poziv iz bolnice, spakovali smo se i otišli u Klinički centar Vojvodina. Iskreno, pomešali su mi se i sreća i strah, ali nije bilo odustajanja. Transplantacija je urađena 4. septembra i sve je prošlo kako treba. Brzo sam se oporavio i sećam se da sam čim sam se probudio iz anestezije, pitao za Radovana, a onda i za hranu, jer sam bio mnogo gladan - kroz smeh priča Vladimir, koji je kroz nedelju dana nakon operacije izašao kući.

Organ sinu jedincu

Dan ranije slično životno iskustvo imala je i Radmila Dževerdanović (67) iz Negotina, koja je bila donor svom sinu jedincu Nenadu.

- Već desetak godina moj sin ima problema sa bubrezima. Nažalost, bolest je napredovala i dijaliza je bila neizbežna. Za mene kao majku to je bilo teško da gledam i na sve načine sam probala da mu pomognem. Prijavila sam se na listu dobrovoljnih davalaca organa i želela svom sinu da dam bubreg, jer mu je to bio jedini spas. Jedan dan smo hitno otišli u Klinički centar Vojvodine, gde smo bili podvrgnuti brojnim analizama. Kroz testiranje je prošao i moj suprug, ali on je srčani bolesnik, ima ugrađene stentove i nije imao dobre rezultate. Srećom, on i ja smo kompatibilni, i to u velikim procentima. Početkom avgusta su nam javili da će Nenad moći da dobije moj bubreg. Našoj sreći nije bilo kraja... - kaže Radmila i nastavlja:

- Transplantacija je urađena već 3. septembra i sve je ispalo kako je trebalo. Nisam imala vremena ni da plačem ni da se plašim, bio mi je najbitniji njegov život, jer se ne kaže za džabe da se dete voli više od samog sebe. Brzo sam se probudila iz anestezije i kao da sam sanjala. Odmah sam pitala za Nenada jer mi ništa drugo nije bilo važno. Uspeli smo. Mene su brzo otpustili kući, a moj sin je juče izašao iz bolnice - kaže ove presrećna mama.

Radovan i Nenad pobedili bolest

Radovan Milićev (24) iz Mola i Nenad Dževerdanović (40) iz Beograda, momci kojima su roditelji donirali bubrege, uspešno su se oporavili u Kliničkom centru Vojvodina i otpušteni su iz bolnice.

Prema Radovanovim rečima, bolest je počela pre dve godine, kao običan grip, ali je infekcija napala bubrege i vremenom su mu oba bubrega stala.

Na pitanje da li se plašio transplantacije on kaže:

- Nisam se plašio zaista i sve sam dobro podneo. Dobro se osećam i radujem se povratku kući i normalnom životu - kaže ovaj momak, koji je završio ekonomsku školu.

Njegov cimer iz bolničke sobe Nenad Dževerdanović kaže da mu je bilo teško nekoliko dana posle operacije, ali da je iz dana u dan bolje.

- Više od decenije sam bubrežni bolesnik. Dijabetičar sam od sedme godine i imao sam brojne tegobe, a zbog te bolesti su mi i bubrezi stradali. Na dijalizi sam bio godinu dana pre transplantacije - kaže Dževerdanović i otkriva kako je išao postoperativni tok:

- Period nakon transplantacije bio je bolan i težak, ali sada mi je bolje. Imao sam teži postoperativni period. Sada mogu da ustanem i mnogo mi je bolje nego prvih dana nakon transplantacije - priča Dževerdanović, inače IT inženjer.

BONUS VIDEO: Neverovatno parkiranje u centru Beograda!