Pančevački most
Printscreen/Naxi
Pančevački most

Printscreen/Naxi

Pančevački most, Foto: Printscreen/Naxi

Istorija „Pančevca“ obilovala je mnogim zanimljivostima, od toga da je bio srušen i obnavljan, do toga da mu je čak tri puta menjan naziv, pa se tako zvao Most kralja Petra Drugog Karađorđevića, zatim Most Crvene armije, do današnjeg naziva.

Pančevački most je do pre šest godina bio jedini most preko Dunava na teritoriji grada Beograda koji povezuje glavni grad Srbije sa Šumadijom i Banatom, preko kojeg dnevno pređe više od 100.000 vozila i više od pola miliona ljudi. Prvobitni most gradile su nemačke firme „Siemens Baunion GmbH“ iz Berlina, koja je gradila stubove, i „Deutsch Luxemburgische Bergwerks AG“ iz Dortmunda. Most je pušten u saobraćaj 1935. i nosio je ime kralja Petra Drugog Karađorđevića, a trebalo je da bude samo železnički most s dva koloseka i konzolom za drumski saobraćaj. Na samom početku Drugog svetskog rata, most je srušila jugoslovenska vojska, u noći između 10. i 11. aprila 1941, s namerom da uspori napredovanje nacista. Nakon povlačenja iz Beograda, u oktobru 1944, Nemci su uništili most. Od sedam stubova preživeo je samo jedan, a most je obnovljen u okviru ratne reparacije i opet su ga gradile nemačke firme. Na izgradnji i raščišćavanju ruševina učestvovali su i Rusi, pa zato Beogradom i danas kruže priče da zato most tako dugo traje.

„Pančevac“ je obnovljen i ponovo pušten u saobraćaj 1946, a prvi voz je preko njega prešao 7. novembra iste godine, dok je drumski deo pušten u saobraćaj za 29. novembar, Dan republike, najznačajniji praznik ondašnje Jugoslavije. Na mostu prema banatskoj strani Beograda svečanu crvenu vrpcu presekao je maršal Josip Broz Tito i dao mu ime Most Crvene armije, a za to ime dunavske ćuprije danas zna malo ko od njenih korisnika.

Preporučujemo:

Današnji Pančevački most ima po dve trake u oba smera za drumski saobraćaj, a predviđen je i za dvosmerni železnički saobraćaj, mada se za sada obavlja samo u jednom smeru, jer je drugi železnički kolosek odmah nakon izgradnje demontiran. Cela dužina mosta s betonskim vijaduktom i inundacionim mostom iznosi 1.526 metara, a glavna konstrukcija mosta duga je 1.134 metra.

Poslednja velika sanacija na Pančevačkom mostu izvedena je davne 1965. godine, dok su 2008. izvođeni radovi na sanaciji stubova i glavnih nosača.

Tokom NATO bombadovanja, svake noći veliki broj građana sa leve obale Dunava okupljao se na mostu kako bi ga branio, mada je nakon bombardovanja među narodom počela da kruži priča: „Kud ga nisu srušili, sad bismo imali novi most.“

Pančevački most danas ima dve petlje sa obe strane. Prva petlja izgrađena je na levoj obali odmah posle bombardovanja 1999. godine i tako su odvojena isključenja na Zrenjaninski i Pančevački put.

Druga petlja izgrađena je 2012. godine na beogradskoj strani i njome je ukinuto ukrštanje saobraćaja na nekadašnjem levom skretanju sa Bulevara despota Stefana ka uključenju na most.

Krajem 2014. godine vršeno je testiranje, kojim je zaključeno da je Pančevački most u dobrom stanju, pa će posle 80 godina na njemu biti izgrađen drugi kolosek, mada neki stručnjaci upozoravaju da je trenutno stanje mosta zabrinjavajuće i da je neophodna ozbiljna sanacija. Međutim, najava pomenute rekonstrukcije nema.

Pročitajte još: