Opsovala mi je majku, oca, pljunula me u lice, jedva su je zadržali da se ne SVLAČI GOLA PRED NARODOM, a onda je krenula kroz PROZOR

 

„Isao sam svojim poslom za Nikšić, u proljece 1952. godine. Na putu zeljeznicom iz Titograda (Podgorice) za Nikšić našao sam se u kupeu sa svoja tri poznanika iz sela. Troje ovih putnika išla su za manastir Ostrog, jer je majka sa jednim svojim srodnikom tamo vodila svoju poluđelu ćerku, koja se poduže vremena uzaludno liječila.

Mlada, ova nevjesta bila je strašno uzrujana. Grdila je i psovala sve prisutne najpogrdnijim izrazima. Meni je nekoliko puta opsovala oca i majku, cak mi je pljunula u lice. Pratioci su je jedva uzdržali da se ne baci kroz prozor i da se ne svlaci gola pred narodom.

Sjutradan na povratku iz Nikšića, poslije podne, kada sam stigao na stanicu Ostrog, našao sam se sa mojim poznatim saputnicima, koji su se vracali u kuci. Na moje veliko iznenadjenje, svi su bili veseli, a osobito nevjesta.

Ona je sva srećna pristupila bliže meni i oslovila me riječima: „Oprosti mi, Saviću, sto sam te jučer nesvjesno vrijeđala, jer nijesam znala šta govorim. Majka mi je rekla danas da sam te jučer mnogo uvrijedila i napadala, molim te ponizno da mi oprostiš!“

Ja sam joj čestitao čudesno ozdravljenje i nastavili smo dalje putovanje do mjesta stalnog boravka, slaveći i hvaleći Boga i Ugodnika Božijeg, svetog Vasilija Ostroškoga. Nevjesta je potpuno ozdravila bez ikakvih znakova i pojava duševnog rastrojstva.“