Crkva sveća sveće
Masanori Jošida
Crkva sveća sveće

Masanori Jošida

Crkva sveća sveće, Foto: Masanori Jošida

Pravoslavni hrišćani Zadušnice posvećuju svojim preminulim precima, a na taj dan, prema tradicionalnom običaju, obilaze grobove, pale sveće i služe pomen.

Prema narodno verovanju, sveća upaljena na zadušnice više vredi od svih drugih koje se pale za dušu pokojnika tokom godine. U istočnoj Srbiji se čak verovalo da sveća upaljena na zadušnice gori sve do sledećih Zadušnica, i da će mrtvi godinu dana biti u mraku ako im ne upalite sveću na zadušnice.

U Crkvi se na Zadušnice pominju i reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova iz Četvrtog veka: "Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih".

Sem bogosluženja i molitve, postoje i običaji koji treba da se ispoštuju na zadušnice.

Pogača za Zadušnice

Za tu priliku domaćice u nekim krajevima Srbije mese posebnu pogaču bez kvasca.

Ta pogača za Zadušnice pravi se tako što se na dasku za mešenje izruči 1 kilogram prosejanog brašna, posoli se i rastvori vodom u koju je dodato malo sode bikarbone. Zatim se pogača mesi, a što se duže mesi, biće ukusnija.

Pošto pogača treba da bude što tvrđa, domaćice treba da povedu računa o tome da ne koriste mnogo vode.

Кada je testo umešeno, razvuče se oklagijom da bude oko 2 prsta debelo, a zatim se stavi na ringlu da zapače malo. Potom se stavlja u pleh i peče u pećnici ili šporetu.

Na groblju se pogača deli obavezno, a uz nju žito i neka druga hrana i slatkiši.

Narodni običaji za Zadušnice

Sem što se iznosi hrana na groblje i sveštenik dolazi da drži opelo upokojenima. Tada, prilikom uzimanja koljiva, svi ukućani uzimaju po neko zrno i bacaju ga na zemlju uz reči: "Večna pamjat, laka mu zemlja."

U nekim krajevima Srbije, pak, ne izlazi se na groblje već se zadušnice obeležavaju postavljanjem trpeze u kući, a opelo za pokojnikovu dušu i spas na onom svetu održava se u crkvi. Tom prilikom domaćin donosi na papiru zabeležena imena svojih pokojnih predaka kako bi svako od njih bio pomenut u molitvi.

U nekim krajevima Srbije pojavila se praksa da mere sveće za Zadušnice na kilogram - kao šećer ili so. Međutim, stari poštovaoci istinskih običaja napominju da se za dušu ništa ne meri, pa se zato i sveće moraju kupiti na komad - onaj koji kupuje mora da zna za koliko duša usnulih u Gospodu će upaliti sveću na taj dan.

Molitva za upokojene

Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi za vaskrsenje u život večni i sve upokojene u pobožnoj veri i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju ili delom ili mišlju. Useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora doakle odbeže muka svaka, žalost i uzdisanje, gde gledanje Lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje. Daruj im Carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima i naslađivanje u tvom beskonačnom i blaženom životu. Jer Ti si život i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim i Blagim i životbornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.