Na današnji dan preminula Desanka Maksimović: Ljubavna priča književnice dirljivija je od svih njenih pesama
Na današnji dan 1993. godine u Beogradu, preminula je srpska pesnikinja, pripovedač, romansijer i pisac za decu Desanka Maksimović
Foto: Instagram/printscreen
Ova pesnikinja povremeno se bavila prevođenjem poezije sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika, a objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, te pripovedačke, romansijerske i putopisne proze.
Svoje prve pesme objavila je 1920. godine u časopisu "Misao", a njena poezija je ljubavna, rodoljubiva, mladalačka, ozbiljna i osećajna.
Neke od njenih najpopularnijih pesama su "Predosećanje", "Strepnja", "Prolećna pesma", "Opomena", "Na buri", "Tražim pomilovanje" i "Pokošena livada".
Čuvši za streljanje đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine, Desanka je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama "Krvava bajka", koja svedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svetskom ratu, a objavljena je tek posle rata.
Pesmama koje miluju dušu, rasplamsavaju emocije, bude zaboravljene nade, podsećaju na otadžbinu i podstiču na borbu, Desanka Maksimović je ostavljala istoriju o svom i životu svog naroda.
Neobičnom jednostavnošću, razumljivošću i iskrenošću, pomerala je granice, rušila predrasude i omekšavala srca onih koje su njena dela čitali, a tako se zlatnim slovima upisala u anale srpske književnosti.
Za sobom je ostavila brojne pesme, ali malo ljudi zna za ljubav njenog života.
Na proslavu njenog 94. rođendana, godinu dana pred smrt, posetio ju je novinar NIN-a Borislav Gajić. Razgovarali su o njenim pesmama, koje su njena jedina "deca", ali i o tome kako je 14 puta padala i lomila noge. A govorila je i o svojoj prvoj i jedinoj ljubavi - Sergeju Slastikovu Kalužaninu.
Nakon studija na Filozofskom fakultetu, na kojem studira književnost i istoriju umetnosti, dobija stipendiju francuske vlade i 1923. odlazi u Pariz. Bila je profesorka u Prvoj ženskoj gimnaziji, a supruga je upoznala kao već poznata pesnikinja.
- Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Verovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela devojka. Kasnije smo se zbližili. Nisam mogla odmah da se udam, jer još je bilo dece (braće i sestara), koji nisu bili izvedeni na put. Sergeju sam objasnila da treba sačekati, jer moje nasleđene dužnosti moram do kraja ispuniti. Bio je plemenit čovek i shvatio me. Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon venčali i zasnovali svoj dom - opisuje Maksimović.
Udala se 1933. godine za Sergeja. On je bio ruski emigrant. Kao mladi kadet tokom Prvog svetskog rata je zarobljen od Turaka, uspeo je da se nakon projnih putovanja dočepa Beograda.
Nakon venčanja je završio glumačku školu i dobio ponudu da ode u Skopski teatar. Međutim, zbog Desankine službe u Beogradu on je to odbio.
- Zaposlio se u izdavačkoj kući „Prosveta" kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je četrnaest knjiga. Pisao je i pesme za decu, potpisujući se kao "Kalužanin". Bio je rodom iz Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve - kaže Maksimović.
Kada se udala, mnogi su bili iznenađeni. Govorili su kako je mogla bolje da se uda. Da su je mnogi tražili i za njom uzdisali, ali ona je na to imala samo jedan odgovor.
- Ja sam se udala za čoveka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam želela - odgovarala je Maksimović.
Nikada nije žalila zbog toga što nije imala dece. Kao najstarija u roditeljskoj kući, odgajila je brojnu braću i sestre. Brinula o njima sve dok nisu postali svoji ljudi. Tako je proživela osećaj materinstva.
- Kasnije, u braku, moj stvaralački rad me celu ispunjavao. Kada bih napisala jednu pesmu, kao da sam tri deteta rodila. Toliko bih se istrošila. Ja sam se sva davala - ispričala je tada Desanka Maksimović.
Sergej je preminuo 1976. godine. Sahranjeni su jedno pored drugog.
BONUS VIDEO
Pročitajte još: