Bunuševačko groblje
Alo/V. Pešić
Bunuševačko groblje

Alo/V. Pešić

Bunuševačko groblje, Foto: Alo/V. Pešić

Legende su svima zaniljive i vole da ih slušaju. Mada neretko od naših stariji slušamo priče koje tvrde da su oni sami to preživeli i kunu se da je to baš tako bilo, uveravajući nas da "nečastive sile postoje".

Tako je jedan muškarac na jednoj fejbuk stranici odlučio da podeli ono što je nju ispričao deda. Priču prenosimo u celosti:

- Ovu priču mi je ispričao deda kada sam bio mali. Zbog ove priče sam zavoleo legende i strašne priče.

- Sredinom jeseni moj deda i njegova dva druga su posle škole išli na pecanje. Bio je petak pa su rekli roditeljima da će ostati malo duže. Pošto je ribe bilo dosta oni su ostali dosta dugo i nisu obraćali pažnju da će uskoro mrak. Drug mog dede Miloš je rekao da moraju da krenu inače će ih mrak uhvatiti. Tako su oni sa 10 kila ribe (tako moj deda kaže) otišli kući. Škola im je bila udaljena oko 2 sata hoda od kuće, a reka je bila pola sata hoda od škole.

Sahrana, groblje

Alo!/Masanori Jošida

Sahrana, groblje, Foto: Alo!/Masanori Jošida

- Mrak ih je uhvatio nekoliko kilometara posle škole. Radovan koji je inače bio najstariji tu i imao je 16 godina je hteo da Miloša i mog dedu malo zeza. On je znao da ako prođu kroz šumu pa preko groblja mogu da uštede nekoliko kilometara hoda. Moj deda je voleo da se pravi hrabar pa je zato odmah pristao dok je Miloš bio najmlađi i najstrašljiviji pa se dvoumio.

- Na kraju su krenuli prečicom kroz šumu. To je inače bilo staro groblje gde su bili grobovi iz prvog svetskog rata a možda i neki od ranije. Kako su se približavali groblju Radovan je počeo da priča neke priče o vampirima da bi zastrašio moga dedu i Miloša ali ni sam nije znao šta će im se desiti na groblju. Noć je već uveliko bila pala ali je bilo mesečine pa se nešto i moglo videti. Kada su došli do groblja ni Radovanu više nije bilo svejedno pa je prestao da priča priče. Miloč i moj deda su išli iza Radovana i čim su ušli u groblje odmah su se prestravili. Pošto je tu na groblju rasla neka trava što su koze volele da jedu jedna koza je došla tu i pasla

- Njih trojica su počeli da se smeju ali ubrzo su čuli još nešto. U daljini se čulo neko režanje kao režanje psa. Obišla ih je svu trojicu jeza pa su odlučili da nastave dalje. Radovan je pomislio da ih je možda pratio neki pas jer je osetio miris ribe pa se nije mnogo zabrinuo već je bacio jedan komad ribe i nastavio dalje. Kada su prolazili pored jednoga groba sva trojica su zastala jer je taj grob izgledao baš staro. Gledali su ime a na njemu je pisalo - Ovde leži Jovanka -.

- Odjednom je Miloš osetio nekakav hladan dah na vratu i okrenuo se i u tom trenutku Radovan je pao preko groba kao da ga je neko gurnuo iz sve snage. Moj deda se prestravio a Radovan je samo prestravljeno rekao idemo odavde ovde nisu čista posla. Kada su malo odmakli od groblja okrenuli su se i u tome trenutku videli neku ženu u belom kako stoji pored groba gde su oni bili. Počeli su da trče i nisu stajali sve dok nisu stigli nazad u selo.

- Sutradan zajedno sa svojim očevima su otišli na to groblje da vide sta je to bilo ali sve što u našli je bilo riba skroz razbacana ispred groblja. Ušli su u groblje i tamo su našli kozu mrtvu sa iščupanim očima koja su stajala na onom grobu gde su oni videli ženu

- Posle nekoliko dana su od jednog starog čoveka saznali da je u tom selu pre 30 godina živela jedna Jovanka koju su tri momka starija od nje silovala i ubila. Posle njene smrti su ubrzo i ova trojica umrla, a svoj trojici su bile bele oči kada su ih pronašli. Posle tih smrti oni su iskopali grob i izvršili obred da se vampir ne bi vratio da se sveti (obred podrazumeva da se glogov kolac probije kroz srce i da se noge i ruke odvoje od tela kako vampir nebi mogao da se kreće). Posle toga im je rekao da su mnogi ljudi viđali njen duh kod tog groblja i da malo ko ide na to groblje jer se smatralo da je ukleto.

- Moj deda i njegovi prijatelji više nikada nisu prilazili tome groblju, a da li su videli duha ili nešto drugo ni dan danas ne znaju - piše u postu