Kristina Filep
printscreen/facebook

 

Kristina Filep

printscreen/facebook

Kristina Filep, Foto: printscreen/facebook

 

Nikad nije bila ljubitelj cveća i nije je zanimalo što je tata, poznat kao Paja Kaktus, u poslednjih deceniju i po stvorio zavidnu kolekciju kaktusa i sukulenata. Međutim, nakon što je diplomirala srpski jezik i književnost, nije mogla da pronađe posao u struci, pa je počela da radi u jednoj knjižari u rodnom Novom Sadu. Uvidela je ipak da taj posao nije za nju.

– Poželela sam da nastavim sa onim što tata već 15 godina radi i da napravim nešto još veće. Njemu je to mnogo značilo jer je od početka to priželjkivao. I ispostavilo se da mogu i da mi ide, evo već više od godinu i po dana – priča Kristina Filep (32), koja je zato i počela da vozi auto pre nekoliko meseci.

Sada se njih dvoje šale kako je tata osnivač, a ona direktor njihovog porodičnog biznisa. A sve je počelo kada je tati komšija dao nekoliko biljaka koje je on smestio u jednu praznu sobu. Danas je njihovo porodično imanje u Vrbasu doslovno prekriveno plastenicima od više stotina kvadrata koje su sami izgradili.

– Tata je već imao mnoge vrste, mnogo toga smo i zajedno izgajili, pa tako sada imamo preko 20.000 saksija u kojima raste 250 vrsta kaktusa i sukulenata – priča kako su među najvećim uzgajivačima na ovim prostorima.

Uveliko su poznati na svim sajmovima cveća, cvetnim pijacama, seoskim slavama, posebno po Vojvodini. Svi koji vide njihove bodljikave lepotane neverovatnih oblika i jedinstvenih cvetova ostanu u čudu i pitaju jesi li pravi jer mnogi deluju zaista nestvarno.

– Svi kaktusi i sukulenti cvetaju. Ipak, osim onih sitnijih koji cvetaju i oko mesec dana, cvet im obično traje tri-četiri dana u toku godine, a nekima samo 24 časa – priča Kristina, koja ih sve redovno presađuje, razmnožava, obilazi i pazi.

Kaktus nije sobna biljka
Najveća zabluda je, kaže Kristina, da je kaktus sobna biljka. Od marta do novembra voli da bude napolju, na suncu i vazduhu, po mogućstvu da ga samo kiša zaliva.

– Ili ga treba zalivati dva-tri puta mesečno. Tad treba da sipate vode da se zemlja lepo natopi, a da se do sledećeg zalivanja zemlja skroz osuši. Ipak, leti kada je preko 30 stepeni, ne treba ga nikako zalivati – savetuje.

Razmnožavanje nije lako
Da biste uzeli pelcer za novu biljku, kaktus treba da bude stariji od godinu dana.

 

– To je dugačak proces. I mi neke vrste još ne iznosimo u prodaju, samo ponekad da vidimo kako će se svideti ljudima. Prvo moramo da stvorimo zalihe – priča kako pelcer prvo treba da pusti žilice, pa tek onda da se posadi.

Kaže i da im je potrebno mnogo ljubavi i seća se tatine priče kako mu je jedan komšija dao kaktus pošto ga je gajio 30 godina, a nije mu procvetao. Posle samo nekoliko meseci Kristininom tati je podario prelep cvet.

Otkriva nam i da sve radi golim rukama, sem kada brine o opuncijama. Kako kaže, ta vrsta ima sitne bele bodlje, pa ume da bude nezgodno jer ni rukavice ne pomažu. Posle pecka, ali koža sama izbaci sve, pa bude dobro.

Napominje i da njihovi kaktusi rastu u humusu koji kupuju na veliko, dodaju frakcije ili pesak i malo stajskog đubriva. Tu nema nikakve hemije koja ubrzava rast, već ih puštaju da se prirodno razvijaju.

Kaktusi tokom zime spavaju
Tokom zime kaktusi ne treba da budu u prostorijama s centralnim grejanjem, nego ih treba skloniti negde tek da ne smrznu.

– Mi smo ih sada prebacili iz dvorišta u plastenike da budu na otprilike četiri stepena. I onda je zalivanje minimalno jer kaktus zimi spava, odmara se za proleće i novo cvetanje. A tada je divan. Onda samo otkrivamo nove pupoljke i nema veće radosti – priča kako joj mnogi govore da se u poslu vidi ženska ruka otkad se ona uključila.

I Kristinini prijatelji i komšije se raduju što se posvetila ovom poslu, a posebno se obraduju kada im pokloni neku nesvakidašnju biljku.

– Rado ih dajem onima za koje znam da će ih paziti. Drugarima za useljenje volim da poklonim japansko drvo novca, em je lepo, em ima simboliku.

 

Dečko najveća pomoć


Kristina je najnoviji plastenik napravila uz pomoć dečka Srđana (33) koji joj je najveća podrška, posebno kad se ide na pijacu.

– Tata i ja bismo da i njega uvedemo u posao, da ovo naše bude pravi porodični biznis. I onda bismo mogli lepo da sve preuzmemo od Paje, da ide u zasluženu penziju – smeje se.

Dok nam pokazuje ove neverovatne biljke koje se prostiru svud naokolo, otkriva da joj je želja da od proleća ostvari saradnju sa cvećarama, jer bi da ih redovno snabdeva kaktusima, da i oni imaju sigurnog dobavljača, a da Kristini i tati to bude stalan izvor prihoda.

 

– Nadam se da ću dobiti subvencije da napravim još neki plastenik, da kupimo još malo zemlje da možemo da se raširimo posao – priča kako s tatom deli zaradu na pola i da se trud isplati, iako ponekad bude povuci-potegni.

I dok njih dvoje udruženim snagama ostvaruju svoje snove, mama Danica, penzionerka, posmatra iz prikrajka i tu je kao podrška ako zatreba.

– Najlepše od svega u ovih godinu i po dana je što imam više vremena za sebe i prijatelje, mogu da se organizujem kako mi odgovara. Stižem i da igram salsu, a krenula sam i u školu brazilskih udaraljki. I iako sam nekad od jutra do mraka u plasteniku, imam cilj, da stvorim nešto svoje – priča Kristina i sprema se za zaslužen predah jer, kako kaže, kaktusi zimi spavaju.