Šetnja u parku
Shutterstock/ilustracija
Šetnja u parku

Shutterstock/ilustracija

Šetnja, Foto: Shutterstock/ilustracija

Tri teške operacije, puno bola, mnogo krvi, depresije i tuge bilo je neophodno da Milena postane Siniša. Da promeni pol jer je, kako kaže, bio zarobljen u kavezu od svog tela.

Sada je srećan i ne kaje se ni zbog čega, jer ga je svaki sekund vodio ka tome da postane to što jeste.

Na pitanje da li je bio lepa žena, on kaže da misli da jeste, ali da isto tako smatra da je sada lep muškarac.

- Imao sam sedam, osam godina. Znao sam da mi se nešto dešava. Bio sam devojčica, ali se nikad nisam igrao lutkicama, kuvanja... Nosio sam pantalone, patike, bio sam stalno ošišan na kratko i igrao se sa dečacima fudbala i košarke. Majka je htela da mi oblači haljinice. Plakao sam. Negodovao. Onda me je pustila. Mada sam i ranije znao šta mi se dešava, period između šestog i osmog razreda bio mi je prelomni u životu. Znao sam da sam u pogrešnom telu. Porasle su mi grudi. Dobio sam menstruaciju. Mrzeo sam sve to. Muvali su me dečaci kojima sam se sviđao. Imao sam nekoliko veza. Pokušavao sam da idem putem koji je u skladu sa mojim telom. Prvi seksulani odnos bio mi je strašno iskustvo. Grozno! Kajao sam se. Osećao se prljavo.

Pročitajte još:

Prvi seks - Siniša navodi da je neponovljiv osećaj kada je prvi put u životu vodio ljubav sa ženom. - Uživao sam u svakom momentu. Mislio sam: ”To je to! To sam ja! Ja jesam muškarac! Moje telo je sada u skladu sa mojim mozgom“. Bio sam presrećan što sam konačno doživeo da vodim ljubav. Moj penis je apsolutno funkcionalan. Sve je normalno. Uživam u seksu - priznaje on.

Tuširao sam se sto puta posle toga. Pokušao sam ponovo, ali bilo je isto. Tuga i depresija obeležili su te dane. Popustio sam u školi. Razmišljao sam da se ubijem - priča Siniša (39) iz Beograda i zahvaljuje bogu što je to uspeo da izdrži, što je sada živ. Njegova rođena sestra i najbolja drugarica, znale su kroz šta prolazi, dok roditeljima nije smeo da kaže.

Preporučujemo još:

- Oni su divni, ali sam imao užasavajući strah da me ne odbace. Sa druge strane, svi su sumnjali. Pa i oni. Okolina me je ogovarala. Bilo je očigledno - oblačio sam se kao muškarac, ponašao se tako. Moj kavez bilo je moje telo. Tako sam živeo do svoje 27. godine. Odlučio sam da ću da promenim pol. Smogao sam snage da kažem majci i ocu. Tog dana bio sam zaključan u sobi i nisam izlazio. Zahtevali su da ih pustim unutra. Kada sam otključao bravu, plakao sam. Majka je klekla ispred mene i terala me da kažem šta se dešava. Rekao sam da želim da promenim pol. Plakali smo svi. Bilo je jako teško. „Zašto nam to ranije nisi rekao?“, pitala je majka. ”Bojao sam se da me ne odbacite“, kazao sam. „Pa ti si nam dete! Kako da te odbacimo?“, čuo sam je kako kaže - opisuje Siniša najteže momente u životu i dodaje da je u roku od nedelju dana već bio na pregledu u KBC Zvezdara.

- Veliki problem bio je novac. Imao sam tri teške operacije. Prva je koštala oko 2.000 evra. Majka i otac podigli su kredit. Tada su mi izvadili jajnike i matericu. Puno sam krvario i bilo je baš bolno. Usledila je pauza od dve godine, takođe, zbog finansija. Otišao sam na drugu operaciju. Uklonili su mi grudi. Odlično sam podnosio bol i sve ostalo, jer sam išao ka svom cilju. U međuvremenu, izvadio sam sva lična dokumenta na novo ime i pol. Počeo novi život. Zaposlio se. Moja vagina je u tom periodu bila zašivena, ali sam mogao normalno da mokrim. I tada se zaljubljujem u svoju sadašnju suprugu! Nije se puno iznenadila kada sam joj rekao da sam u fazi promene pola. Znao sam da je istina jedini put da doprem do nje. Prihvatila je. Treća operacija „pravljenja penisa“ bila je pre tri i po godine. Otada do danas kod mene u životu sve funkcioniše. Postao sam ono što sam oduvek bio - priča Siniša.

Bolnica, lekar, doktor, medicinska sestra

Shutterstock, ilustracija

Bolnica, lekar, doktor, medicinska sestra, Foto: Shutterstock, ilustracija

Mama me nekad zovne Milena

Siniša kaže da su mu roditelji srećni što je i on srećan.

Priprema da se postane muškarac

Siniša navodi da je pre operacija morao da prođe rigorozne preglede psihijatra i endokrinologa.

- Kod psihijatra sam bio sa roditeljima. Posle 15 minuta razgovora, doktor im je rekao da izađu, a mene je pitao o detinjstvu, šta mi se dešavalo, kako i kada sam shvatio da sam mušakarc zarobljen u telu žene. Brzo je doneo odluku da mogu da počnem pripreme za operacije. Onda sam otišao na endokrinološke preglede. Doktor mi je potom odredio dozu testosterona, muškog hormona, koji sam dobijao oko šest meseci. Istovremeno su mi se menjale i psiha i telo. Osećao sam se odlično. Izgubio sam menstruaciju posle druge doze hormona. Počele su da mi se pojavljuju dlake po rukama, prsima i nogama. Glas je postajao dublji. Imao sam utisak kao da sam prošao kroz pubertet. Potom sa bio spreman na operacije - priča Siniša.