Princ Filip sa suprugom Danicom i sinom Stefanom
Huan Karlos Amaja
Princ Filip sa suprugom Danicom i sinom Stefanom

Huan Karlos Amaja

Princ Filip sa suprugom Danicom i sinom Stefanom, Foto: Huan Karlos Amaja

Princ je u ekskluzivnom intervjuu za naš list otkrio da je doneo konačnu odluku da se iz Engleske preseli u Srbiju i tako svom sinu pruži sve ono što je zbog života van otadžbine bilo uskraćeno njemu. Da će doći ovde da živi, kaže, obećao je i patrijarhu, koji ga je samo molio da to učini što pre.

Kakav značaj novogodišnji i božićni praznici imaju za vas?

- To su dani koje tradicionalno provodim u krugu porodice i posebno im se radujem od kada su u moj život ušli Danica i Stefan. Trudimo se da sve svoje slobodno vreme provodimo zajedno i uživamo u svakom trenutku Stefanovog razvoja. Sa njim su Nova godina i Božić dobili poseban smisao i draž. On je sada u uzrastu kada istražuje svet oko sebe, tako da ga svi ti sadržaji i običaji uobičajeni za ovo doba godine čine veoma ushićenim i srećnim.

Sećate li se kako su te proslave izgledale u vašem detinjstvu?

- Kao i sada, i u detinjstvu sam se uvek najviše radovao Božiću. Odlazak po badnjak, potom paljenje badnjaka, česnica… divni običaji i tradicija sa kojom sada upoznajemo Stefana. Najviše sam se radovao seči badnjaka, a verujem da će i Stefanu to biti jako zanimljivo.

Čemu od malih nogu učite vašeg sina?

- Veoma nam je važno da Stefan nauči da pre svega uživa u ljubavi, nežnosti i sigurnosti koju mu mi kao roditelji pružamo. Trudimo se da mu detinjstvo bude vezano za uspomene koje čuva u srcu i koje će ga formirati u dobrog i empatičnog čoveka, sve ostalo će steći svojim znanjem i radom, kao što to činimo Danica i ja. Titula koju imam ja ili to što je Daničin otac slavni slikar Cile Marinković čast je koju mi nismo zaslužili već smo je stekli rođenjem. Sve ostalo zavisi isključivo od našeg rada, truda i znanja. Baš u tom duhu odgajamo i našeg Stefana.

S obzirom na to da ste odrastali i živite u Londonu, kako vam ide učenje srpskog jezika?

- Veoma je važno da dobro poznajemo i govorimo srpski jer je to osnova za apsolutnu identifikaciju s kulturom i tradicijom, ali i sa našim sunarodnicima pre svega. Odrastanje moje braće i mene daleko od Srbije onemogućilo nam je bliskost sa našom zemljom i srpskim onako kako je to moralo i trebalo da bude. Danas sam zahvalan bogu što kraj sebe imam Danicu i Stefana, pa je meni sada znatno lakše. U našoj kući priča se srpski i meni je to veliko olakšanje i mnogo mi znači jer onda i ja dosta brže učim i usavršavam znanje srpskog jezika. Danica je izuzetni poštovalac i ljubitelj srpske književnosti i umetnosti, i sama je umetnica. Stefana uči neke pesmice koje je ona učila kao dete, priča mu priče crtaju i prave kolaže i na taj način podstiče u njemu veliku kreativnost.

Otkrili ste jednom da vam je velika želja da se vratite u Srbiju i ovde živite i radite. Šta vas sprečava u tome?

- Doneli smo odluku da je vreme da se vratimo u Srbiju i da živimo među svojim narodom. Odlučan sam u tome da Stefanu omogućim ono što je mojoj braći i meni falilo, a to je da rastemo okruženi svojim narodom, svojom istorijom, da slušamo i govorimo srpskim jezikom… Razvio sam dobru poslovnu karijeru koja mi omogućava da nastavim da radim bilo gde u svetu i iskoristiću tu mogućnost da radim upravo u našoj zemlji. Danica je takođe veoma srećna zbog našeg povratka, ona je odrastala u Beogradu, na Vračaru, ali je vrlo rano otišla u Pariz, gde se školovala i posvetila svojoj umetničkoj karijeri. Sada se oboje vraćamo tamo gde pripadamo i veoma smo uzbuđeni zbog toga.

Nedavno ste imali razgovor s patrijarhom srpskim za koji ste rekli da je bio najsadržajniji u vašem životu. Da li je i on tražio od vas da se vratite u Srbiju?

- Taj susret s patrijarhom će zauvek ostati u mom sećanju. Susret je bio veoma ličan i srdačan. Patrijarh je bio sam i lično nas je poslužio. Bilo mi je drago što ga opet vidim vitalnog i zdravog. Osetio sam njegovu očinsku naklonost prema mojoj braći i meni. Kada sam mu saopštio da smo Danica i ja doneli odluku da se doselimo u Srbiju, obradovao se i rekao: „Molim vas, dođite u Srbiju što pre.“ Od tog trenutka naš povratak u Srbiju nije samo naša odluka, već i obaveza. Patrijarh je takođe izrazio zadovoljstvo što smo krsnu slavu proslavili na Oplencu jer to ima posebnu težinu i simboliku za budućnost naše porodice.

Princ sa patrijarhom

Facebook

Princ sa patrijarhom , Foto: Facebook

Kakav je vaš stav o tome da Srbija opet jednog dana treba da bude monarhija? Ima političkih stranka koje to zagovaraju…

- Veoma je važno da naglasim da se u Srbiju ne vraćam da bih se politički angažovao ili se bavio politikom. Nemam takvih ambicija i ne bih voleo da me iko posmatra kroz prizmu političara. Kao što ne bih voleo da moje ime bilo ko koristi u dnevno političke svrhe ili nekakvu ličnu promociju. Naš Ustav kaže da je Srbija republika i poštujem Ustav svoje zemlje. Ukoliko narod nekada bude želeo da promeni državno uređenje, procedure su jasne i zakonom predviđene. Karađorđevići su uvek poštovali narodnu volju, poštovali svoju otadžbinu i tako će biti u budućnosti. Svako od nas je pozvan da služi svojoj državi i svom narodu. To je i dužnost i obaveza. Ja ću se truditi da svojim znanjem, kontaktima i ljubavlju pomognem mojoj zemlji i mom narodu koliko god je u mojoj moći.

Da li u Londonu čitate srpske medije i pratite šta se dešava kod nas?

- Da, oduvek sam pratio dešavanja u našoj zemlji, poslednjih godina dosta intenzivnije. Pratim situaciju prevashodno na ekonomskom planu jer to mi je struka, ali i na društvenom, kulturnom i političkom nivou. Situacija u našoj zemlji, ali i na Balkanu uopšte, jeste uobičajeno turbulentna, usudio bih se da kažem i komplikovana. Mediji imaju ogromnu odgovornost u informisanju građana, ne samo onih koji žive u otadžbini već i onih u inostranstvu. Mislim da svaki pojedinac ima odgovornost i obavezu prema svojoj domovini, a da bismo se odgovorno ponašali, morali bismo i na jedan odgovoran način biti informisani o svemu što se događa, a tu je veoma važna uloga medija i vas novinara.

Znaju li vaše kolege i partneri firme, u kojoj radite kao finansijski stručnjak, da ste vi srpski princ? Kako vas oslovljavaju i kako se odnose prema tome?

- O svojoj tituli princa uvek sam govorio u kontekstu promocije istorije i kulture svoje zemlje i svog naroda. Prijatelji i saradnici koji su prisustvovali Daničinom i mom venčanju u Beogradu bili su zaista impresionirani našom tradicijom i kulturom, kao i činjenicom da sam ja potomak srpskih i jugoslovenskih monarha, prema kojima naš narod gaji veliko poštovanje.

Obožavam kiseli kupus

Kada ste u Srbiji, šta najviše volite da jedete?

- To je teško pitanje jer teško je suziti izbor. Rođen sam u januaru i možda su mi zato draže đakonije koje se posebno pripremaju u zimskim mesecima. Volim sarmu, punjenu papriku i kiseli kupus… Kažem vam, teško je napraviti izbor. Kada dovodim svoje prijatelje iz inostranstva u Srbiju, oni se uvek oduševe tradicionalnom srpskom kuhinjom.