I mali ljudi mogu biti veliki vojnici!
Milan Grahovac, predsednik Pokreta malih ljudi Srbije, dobrovoljno se prijavio za vojnu obuku. Jedan od naših najtrofejnijih sportista među malim ljudima zahtev je podneo u centru Ministarstva odbrane u Somboru, čime je pride postao i prvi stanovnik ovog grada koji je na taj način izrazio želju da bude deo Vojske Srbije.
- Oduvek sam želeo da odslužim vojsku. Smatram da bi svaki građanin ove zemlje trebalo da prođe obuku, osim onih s najtežim invaliditetima i ljudi sa smetnjama u mentalnom razvoju. Mogli bi i invalidi u kolicima, koji mogu da koriste ruke, da se obuče za korišćenje oružja, za nedajbože - počeo je svoju priču za „Alo!“ Grahovac.
Pročitajte još:
Kako objašnjava naš sagovornik, to što je on nižeg rasta od prosečnih ljudi, ne bi smelo da predstavlja prepreku.
- Savremeno ratovanje vodi se i preko kompjuterske tastature, zbog čega invalidnost nije prepreka. Ja sam sportista, spreman sam za obuku koja inače traje kraće od mojih priprema za sportska takmičenja - objašnjava Grahovac i dodaje da smatra da bi, pa i da zaduži guljenje krompira, bio od pomoći svojoj državi.
Ne smeta mi da budem poslednji u vrsti
Iako je u pitanju iskrena želja, Grahovac se malo našalio na svoj račun…
- Ne smeta mi ni da budem poslednji u stroju, po visini! Samo bih voleo da bi daju neko oružje koje je adekvatno mom rastu. Mislim da bi u mojim rukama „hekler“ izgledao kao puškomitraljez „šarac“ kod nekog dvometraša - kroz smeh je dodao Grahovac.
Kako kaže, reč je o njegovom ličnom činu volje, te dodaje da smatra da, čim je radno sposoban, onda može i da prođe vojnu obuku.
- Iako je ahondroplazija, kako mi smatramo, telesno oštećenje od sto odsto, a država na to tako ne gleda, te pride se i svuda priča o inkluziji, zašto da se i mi, ljudi malog rasta, ne uključimo aktivno u Vojsku Srbije? Zašto ne možemo da budemo njeni punopravni članovi? Da upisujemo vojne škole i akademije? Problem su administrativne prepreke, a ne tražimo da budemo primljeni u specijalce! Pa, postoji valjda mesto na kojem možemo da budemo od koristi? - pita se Grahovac.
Inače, prilikom podnošenja zahteva za dobrovoljnu vojnu obuku, susreo se i s čudnim prohtevom…
- Tražili su mi da platim troškove zdravstvenog pregleda! A ja sam nezaposlen… - kaže on.
Da mali rast ne sme da bude prepreka, Grahovac navodi i primer iz Izraela, gde mali ljudi prolaze obuku i služe svojoj zemlji.
- Zašto to ne bi moglo i u Srbiji? Zar nam nije potreban svaki vojnik? Ako svojoj zemlji mogu da donosim medalje, onda mogu i ovako da joj služim - zaključuje Milan Grahovac.