Frizer starog kova, koga mušterije ne napuštaju
U devedesete je ušao hrabro i radno. Mada se pomaže štapom i teže se kreće, frizer Vladimir Vesković je svakog jutra u svojoj radnji u Sremskoj Mitrovici, u kojoj se i u ova teška vremena čeka na red.
Alo! /S. Radivojević
Uglavnom frizira stare klijente. Neki su kod njega duže od pola veka. Dobra preporuka čuda čini, te mu dolaze i mlađe mušterije.
Pročitajte još:
Jedan od poznatijih i prestižnijih frizera u gradu na Savi prima zasluženu penziju, ali ne želi da uživa u mirovini kao većina njegovih vršnjaka. Od svoje 15. godine ne ispušta makaze iz ruku. Kaže da je alat kad je učio zanat bio sasvim drugačiji i pomalo šaleći se, a više ozbiljno, kaže da su u obavezan deo asortimana spadala i klešta za vađenje zuba. Tako da dođeš da se ulepšaš, a usput izvadiš i zub koji te boli. Na komentar novinara da je to prilično neverovatno, frizer Vlada odgovara da je to potpuno tačno, jer u sremskim selima u posleratno doba nije bilo stomatologa.
Ovaj muško-ženski frizer je uz svog ujaka u Martincima odrastao uz makaze, brijač i češalj. Priča se da je jedan od prvih u Sremu koji je radio tada moderne pramenove ali i minival. Nakon što je odslužio vojsku, usavršio je zanat. Bila je stvar prestiža za viđenije gospođe da se friziraju kod njega.
ANKETA: Koliko često idete kod frizera?
Međutim, iako je bio „prestižni frizer“, uvek je radio dva posla. Dok je živeo u predgrađu, imao je farmu svinja po svim tada važećim standardima. Gajio je subotičke mesnate i američke durok tovljenike. Bio je jedan od glavnih isporučilaca mesa slavnom „Mitrosu“.
Nada se da će kad on bude onemoćao unuk Miloš preuzeti posao frizera i da će se porodična tradicija nastaviti.
Umetnička duša
Kad nema posla, Vladimir uzima dleto u ruke i radi duborez. Na pitanje da li prodaje svoje rukotvorine, odgovara da ih čuva za „stare i teške dane“. Najčešći motivi su mu životinje, uglavnom konji, ali radi i ženske aktove.
Preporučujemo: