Gimnazija koštala 33.000 forinti u srebru
alo.rs
Gimnazija u Sremskim Karlovcima

Vikipedia, Facebook

Gimnazija u Sremskim Karlovcima, Foto: Vikipedia, Facebook

 

Gimnazija u Sremskim Karlovcima

Vikipedia, Facebook

Gimnazija u Sremskim Karlovcima, Foto: Vikipedia, Facebook

 


Davne 1790. godine za karlovačkog mitropolita izabran je Stefan Stratimirović, bečki đak, uman čovek. Trebalo mu je vremena da privoli bogatog trgovca i velikaša Dimitrija Anastasijevića Sabova da novac koji je planirao za dobrotvorne svrhe upotrebi za osnivanje Gimnazije. Sabov je dao 20.000 forinti u srebru, a pridružili su mu se i drugi imućni Srbi iz Karlovaca, prikupivši još 13.100 forinti. Tada je osnovana Gimnazija, koja je, pak, počela da radi tek 1792. godine kada je austrougarski car Franja Prvi, posle svih peripetija, odobrio nastavni program Gimnazije. Tako je, nakon godinu dana odlaganja, za koje je vreme patoronat Gimnazije otvorio pripremnu školu, Gimnazija počela rad. Gimnazija je prvih sto godina delovala u staroj zgradi Latinske škole, a to zdanje srušeno je u aprilu, 1890. godine. Novcem braće Anđelić (patrijarha karlovačkog Germana i sremskomitrovačkog sveštenika Stefana) podignuta je nova, reprezentativna zgrada sa bogato ukrašenim glavnim ulazom. Gradnja je završena 19. oktobra 1891. Projekat je izradio čuveni arhitekta iz Budimpešte Đula Partoš koji je projektovao mnoge značajne objekte kao što su gradske kuće u Segedinu, Zrenjaninu i Kečkemetu, palatu Leović u Subotici i druge.
Zgrada Gimnazije je projektovana da bude reminiscencija na srpsku srednjovekovnu arhitekturu, ali autori školovani na čuvenim zapadnoevropskim univerzitetima (berlinska Politehnika, Bečki univerzitet) nisu mogli da odstupe od vladajućih akademskih načela u arhitekturi, tako da su dekorativni elementi fasada oblikovani pod snažnim uticajem mađarske secesije. Na taj način dobijen arhitektonski koncept predstavljao je mešavinu raznorodnih tradicionalnih i modernih elemenata ali, u to vreme, objekat Gimnazije u Karlovcima ipak je smatran za jednu od najreprezentativnijih srpskih građevina na današnjoj teritoriji Vojvodine.
Fasade su bogato dekorisane, uglavnom floralnim plitkim ornamentom i motivima koji su naročito grupisani na arhivoltama iznad trifora i segmentnim nadvišenjima iznad prozorskih otvora. Najveća pažnja posvećena je fasadi prema centralnom gradskom trgu gde se mogu uočiti, od strane školovanih inženjera, primenjeni zakoni raspoređivanja i odnosa masa čiju je ravnotežu mnogo teže postići nego u umetničkim stilovima koje su karakterisali principi arhitektonske simetrije. Na ovoj fasadi primetan je uticaj koji je na autora ostavila saradnja sa Lehnerom na projektima gradskih kuća u tadašnjoj Austro-Ugarskoj monarhiji.
Glavni ulaz u zgradu uvučen je u polukružno zasvedenu nišu koja se stepenasto sužava ka samim vratima, a dekorisana je polustubovima na koje se nastavljaju lukovi u duhu medievalne arhitekture. U spratnoj zoni, iznad ulaza, nalazi se kvadrifora sa polukružno završenim otvorima sa okulusom iznad otvora. Ostali prozori na spratu su lučno zasvedeni i uokvireni širokom trakom sa floralnom dekoracijom, koja se u donjem delu završava sa po tri tordirana polustubića sa obe strane.
U unutrašnjosti zgrade izdvaja se svečana sala čiji su zidovi bogato ukrašeni ornamentima u vidu frizova inspirisanih srednjovekovnim motivima. S druge strane, tavanica je dekorisana ornamentima u duhu secesije, a borduru ispunjavaju motivi stilizovanih palmeta. Uprkos ovom heterogenom konceptu, enterijer sale je značajan kao jedan od retkih primera sačuvane zidne dekoracije s kraja XIX veka u nekom objektu profane namene.