Priča o slavnoj prestoničkoj ćupriji: Kako je Beograd dobio najveći most preko Save
U vreme kada je Gazela sinonim za nepodnošljive saobraćajne gužve pre nego za lepotu ili neobičnost, teško je i zamisliti da je jednom ovaj most bio ponos i dika Beograda. A postojalo je takvo vreme. Danas niko ne misli da je lep niti poseban. Ima Beograđana koji svakodnevno po nekoliko puta prelaze preko njega, a da ga ni ne primete. Uglavnom ga psuju zbog gužve.
Printscreen/ Pink
Gazela je bila sastavni deo nekadašnjeg najvećeg infrastrukturnog projekta SFRJ, Auto-puta „Bratstvo i jedinstvo“, koji je trebalo da poveže ondašnje republike bivše Jugoslavije - Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Glavni projektant mosta bio je Milan Đurić, čuveni profesor beogradskog Građevinskog fakulteta, a priča kaže da mu je „kumovao“ Đorđe Lazarević, predsednik konkursne komisije za gradnju mosta, koji je rekao da je „ovaj most preskočio Savu kao gazela u skoku“.
U vreme izgradnje Gazele, preduzeća poput „Mostogradnje“ ili „Goše“ iz Smederevske Palanke bila su u svom najvećem zamahu, baš kao i ekonomija ondašnje države. Iako je to bilo vreme velikih kredita i zaduženja SFRJ, mnogi objekti su izgrađeni domaćim znanjem i tehnikom. U to vreme su ova i slična preduzeća bili giganti u svetskim razmerama, pa su izvodili ogromne građevinske poduhvate, pogotovo u zemljama u razvoju. Tada je postojalo pravilo, o kojem se i danas s nevericom priča, da „Mostogradnja“, na primer, nije prihvatala da gradi most ukoliko je kraći od 100 metara, jer im se, naprosto, nije isplatilo da dovlače silnu tehniku za tako mali posao.
Rekonstrukcija bila teža od izgradnje
Više od 500 radnika danonoćno je radilo na rekonstrukciji najprometnijeg mosta u Srbiji, a stručnjaci su rekli da je Gazela bila toliko trošna da je obnova mosta veći izazov nego sama gradnja.
- Koliko je sanacija bila hitna uvideli smo tek kada smo „otvorili“ most. Kao posao zubara, spolja primetite tek manji karijes, ali kada otvorite zub, uvidite koliko posla vas čeka. Ovo je najprometniji most u glavnom gradu, gde je frekvencija vozila četiri puta veća od planirane. Zato i nije toliko iznenađenje to što je most dobio „trbuh“, odnosno malo se ulegao na sredini - rekao je na početku rekonstrukcije inženjer Slobodan Vuković, koji je bio odgovorni rukovodilac radova na mostu.
Most Gazela je građen od 1966. do 1970. godine. Most je napravljen kombinovanjem grede i luka, dugačak je 332, a širok 27,5 metara. Ukupna širina kolovoza je 21,8 metara i ima po tri trake u oba smera. U početku su bile po dve i jedna zaustavna („žuta“), ali gustina i intenzitet saobraćaja nalagali su drugo rešenje. Delom dužine mosta postoje i dve pešačke staze širine po tri metra, a Gazela se iznad Save izdiže 22,8 metara tokom srednjeg vodostaja. Prvobitni projekat je predviđao da preko ovog mosta dnevno pređe oko 40.000 vozila, ali to je bilo 1970. godine. Danas preko Gazele dnevno pređe 165.000 automobila, autobusa i kamiona.
Kako bilo da bilo, tek, Gazela je završena u novembru 1970. godine. Međutim, pre svečanog otvaranja, bilo je neophodno testirati ovo tadašnje čudo građevinarstva: tokom „probe“, mostom su tada istovremeno prodefilovali kamioni nekadašnje Jugoslovenske narodne armije natovareni šljunkom i vojni transporteri za balističke rakete. Na sredini mosta, u skladu sa jednom starom tradicijom koja je danas zaboravljena, stajali su tadašnji (legendarni) gradonačelnik Beograda Branko Pešić i projektant, profesor Milan Đurić. Televizija Beograd je direktno prenosila ispitivanje nosivosti mosta, a hiljade Beograđana se skupilo da uživo gledaju taj, u ono vreme, spektakl. Priča kaže da je tih dana u Beogradu najpopularnija bila šala o tome da su vozači kamiona i vojnici koji su učestvovali u testiranju izdržljivosti mosta za svaki slučaj dobili i ronilačka odela.
Naravno, most nije poklekao pred izazovom i 4. decembra 1970. svečano je otvoren za saobraćaj, a otvorio ga je niko drugi do maršal Josip Broz Tito, doživotni predsednik SFRJ. Kako kaže himna SFRJ, most je stajao postojano kano klisurine, trpeći ogromno opterećenje, punih 40 godina. Usled silnog saobraćaja i neodržavanja, stanje građevine bivalo je sve gore. Zato je u januaru 2010. godine na glavnom nosaču uočena pukotina. Teretnjaci su usmereni na obilaznicu, a uskoro je počela i dugo čekana obnova, u okviru koje je na Gazeli, praktično, zamenjeno sve, a njena građa je znatno ojačana.
Pročitajte još: