Uskrs, crkva
Tanjug/Jaroslav Pap
Uskrs, crkva

Tanjug/Jaroslav Pap

Uskrs, crkva, Foto: Tanjug/Jaroslav Pap

Počela je šesta nedelja Velikog posta. Iza nje sledi, sedma nedelja kao uvod u Vaskrs gde slavimo veliki i najradosniji praznik Vaskrsenje Isusa Hrista.

Pročitajte još:

Radovanje je bitno u ovoj šestoj nedelji Velikog posta, nazvanoj i Cvetna nedelja, a evo i zašto...

Cvetna nedelja: Šta je poželjno uraditi, a šta se ni slučajno ne sme?

Tokom Cvetne sedmice, a naročito u nedelju, na praznik Cveti, postoji običaj da se od cveća i vrbovih grančica pletu venčići koje stavljamo na glave ili čuvamo u domu kako bi smo privukli napredak i zdravlje. Prema narodnom verovanju, ove nedelje treba krečiti voćke, ali se veruje da ništa što cveta ne treba saditi jer će uvenuti.

 

Šesta nedelja Velikog posta posvećena je sećanju na događaj svečanog Ulaska Hristovog u Jerusalim, gde je On išao da bude razapet na Krstu i da postrada radi našeg spasenja.

Taj praznik naziva se Cvetna nedelja ili Vrbica, zbog običaja da se na taj dan osvećuju palmine grančice, koje kod nas zamenjuju grančice vrbe.

Praznik Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim spada u red velikih (Gospodnjih) praznika, ali nema ni pretprazništva ni poprazništva, jer je okružen danima posta i Strasne sedmice.

Običaji širom Srbije

Uoči Cveti devojke i deca odlaze u polja i beru cveće. Najčešće velike cvetove margarete, da bi bili lepi i krupni; dren – da bi bili jaki; ljubičicu – da bi bili mirišljavi i privlačni; vrbove grančice, da svi budu napredni. Ovo cveće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoće. Ponegde se cveće potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenovima i onda se tom vodom deca umivaju. Ranije je bio običaj u celoj Srbiji da na ovaj dan šetaju okićeni cvećem. Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cveća napravi naročit buket, u kome svaki cvet ima svoje značenje i nosi ga devojci. Po tome kojih cvetova ima, ili koji preovlađuju devojka razaznaje momkova osećanja. U Šumadiji momci i devojke sakupljaju se na igralištima i raskršćima darujući uzajamno cveće, gde svaki cvet ima neko posebno značenje. Tu se svi šale i smeju, ali niko ne igra i ne peva jer traje post. Odlazak u crkvu od rane zore raširen je u Hercegovini, dok u Popovom polju ujutru naberu dosta mlečike, kojom se okite štale i torovi. Od praznika Cveti do Duhova, cveće se ne bere.

Osobenost predstavlja samo osveštanje palmovih grana, odnosno kod nas grana vrbe, kao bilja koje rano daje pupoljke. Ali, ipak, iako taj praznik nema dan predprazništva, kao drugi veliki praznici, bogosluženje čitave sedmice, počevši od ponedeljka, u mnogim stihirama i troparima posvećeno je događaju ulaska Gospoda u Jerusalim.

U petak cvetne sedmice završava se post Svete Četrdesetnice.

U subotu šeste nedelje Crkva nas podseća na čudo vaskrsenja Lazara, koje je učinio Gospod Isus Hristos, i zato se ona i naziva Lazareva subota.

Vaskrsenjem Lazara Isus Hristos je projavio Svoju Božestvenu silu i slavu i uverio svoje učenike i sve u predstojeće Svoje Vaskrsenje i opšte Vaskrsenje umrlih u dan Suda Božijeg.

Lazareva subota i Cveti su prelaz od Četrdesetnice ka Strasnoj sedmici.

Oni koji veruju, bez obzira da li poste ili ne poste, trebalo bi da odu u crkvu i prisustvuju službi gde će osetiti radost koju donosi veliko Hristovo čudo vaskrsenja Lazara. U vazduhu se oseća vera, spokoj i velika nada.