Evo kako se danas slavi u Srbiji!
Postoje razlike, ali suština je ista
Shutterstock
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas proslavljaju Đurđevdan u nadi da će smrtonosna zaraza koja je napala čitav svet pasti na kolena baš kao što je i Sveti Đorđe savladao aždaju. Vladimir Levićanin, sveštenik Hrama Svetog Georgija na Bežaniji, kaže da je ovaj Đurđevdan za njega najtužniji od kad zna za sebe.
- Molim boga da Đurđevdan nikada više ovako ne dočekamo. U našem hramu je u ovo vreme svake godine bilo na stotine vernika, a sada ćemo ga obeležiti samo u okviru parohijske zajednice. Iako nam je bilo teško, bili smo primorani da osveštavanje vodice i sečenje kolača obavljamo isključivo u hramu, a vernike smo rasporedili da ulaze u grupama od po troje - kaže otac Vladimir.
Posle Svetog Nikole, Aranđelovdana i Svetog Jovana, Đurđevdan je najveća slava u Srbiji, a prema rečima našeg sagovornika, mnogobrojni domaćini koji je proslavljaju ove godine su po prvi put u dilemi koliko gostiju da pozovu.
- U nepovoljnom su položaju i domaćini, koji su svesni da ne mogu da okupljaju veliki broj gostiju, ali i gosti koji su dobili poziv za slavu, a neprijatno im je da ga odbiju. Jedno je sigurno, ove godine Đurđevdan će se najviše slaviti u krugu porodice - kaže naš sagovornik.
Zbog korone slava će trajati tri dana
Saša Ćetojević iz Sremske Mitrovice u razgovoru za „Alo!“ kaže da je napravio plan dolaska gostiju kako bi ispoštovao sve epidemiološke mere.
- Slaviću Đurđevdan tri dana. Još juče sam na ražnju ispekao pečenje. Pozvao sam samo najužu rodbinu i bliske prijatelje, koji će dolaziti u razmacima, a na spisku ih je trenutno 26. Zbog koronavirusa u kući ćemo imati Ivkovu slavu, a služićemo, kao i svake godine, sve po redu, od bele čorbe, preko jagnjećeg i svinjskog pečenja, do kolača - kaže Saša.
Slava nije gozba
Protođakon dr Ljubomir Ranković iz Eparhije šabačke za „Alo!“ ističe da će Đurđevdan obeležiti u svom domu, u krugu najuže porodice.
- U mom domu neće biti više od pet gostiju, koji će doći sa maskama i rukavicama. Trudićemo se da u toku samog slavskog ručka vodimo ozbiljne razgovore, a ne one koji ne priliče proslavi sveca. Posle obedovanja, negde oko 17 časova, oni će se uputiti kući, jer ne treba da iskušavamo ni sebe ni boga - kaže Ranković.