Stadion koji pamti istoriju
Najveći fudbalski stadion u Srbiji (a ranije i u SFRJ) jeste stadion „Rajko Mitić“, ranije stadion „Crvena zvezda“ a svima poznat kao „Marakana“. Nalazi se u Beogradu, na početku naselja Dedinje, kapacitet mu je oko 52.000 gledalaca (posle rekonstrukcije koja je bila neophodna da bi se ispunili kriterijumi UEFA o obaveznim sedištima za publiku) a nekada je mogao da primi više od 100.000 ljudi.Na tom mestu su odigrane neke od legendarnih fudbalskih utakmica, kao i finale Evropskog prvenstva 1976. godine i finale Kupa evropskih šampiona tri godine ranije.

Alo!/Marko Metlaš
Pet Zvezdinih zvezda
U okvirustadiona postoji i centralnaloža „Pet Zvezdinihzvezda" koja se sastojiiz pet segmenata, a svaki od njih nosi ime jednog od legendarnih Zvezdinih fudbalera (Rajko Mitić, Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Vladimir Petrović Pižon, Dragan Stojković Piksi). Takođe, tu se nalazii VIP 2 loža u kojoj su smešteni prijatelji i sponzori kluba. VIP 3 loža je namenjena veteranima i ljudima koji su obeležili Zvezdinu istoriju. Da bi stadion bio u rangu sa najkomfornijim sportskim objektima u regionu, napravljena je i posebna VIP galerija sa preko 450 mesta, a nalazi se iznad zapadne tribine, bliže severu.
Posle oproštajne utakmice stadion je porušen i na njegovim temeljima počeo je da se gradi nov, moderan sportski objekat. Prethodno, da bi se došlo do površine novog terena, 12 metara nižeg od ranijeg, trebalo je da se izbaci preko 350.000 kubika zemlje i 15.000 kubika kamena. Pored velelepnog izgleda, stadion je dobio i, u to vreme, izuzetnu travu na igralištu, sa drenažom i svim slojevima neophodnim za „život“ travnatog terena.
Kapije novog „fudbalskog hrama" zvanično su prvi put otvorene 1. septembra 1963. godine, na utakmici koju je Zvezda igrala sa FK Rijeka (2 :1), a toj utakmici prisustvovalo je 55.000 gledalaca, da bi rekord te jeseni bio zabeležen u derbiju sa Partizanom, kada je na tribinama bilo 74.000 ljudi.
Golgeterski početak
Prvi gol na Zvezdinoj „Marakani“ postigao je Trifun Mihajlović u susretu pionira Crvene zvezde i Jedinstva iz Zemuna, predigri prvenstvenog meča sa Rijekom. Prvi zvanični, prvoligaški pogodak delo je Riječanina Vukoja, dok je prvi gol za seniorski tim Crvene zvezde postigao Dušan Maravić na istoj utakmici.
Već naredne godine, kada je izgradnja stadiona potpuno završena, kapacitet je iznosio čitavih 110.000 gledalaca! Zbog svoje grandioznosti i velikog kapaciteta, navijači su sa pravom stadion poredili sa tada najvećim na svetu, „Marakanom" u Rio de Žaneiru.
Da je stadion „Marakana" pravi fudbalski hram, najbolje potvrđuje činjenica iz 1975. godine, kada se na njoj okupilo 96.070 gledalaca na utakmici koju je Zvezda 23. aprila u polufinalu Kupa kupova igrala sa mađarskim Ferencvarošem (2:2). Prema zvaničnim podacima, toliko je gledalaca bilo sa kupljenim kartama, ali se procenjuje da je te aprilske noći na „Marakani" bilo prisutno 110.000 gledalaca, koliko je tada iznosio i kapacitet stadiona.
Osim fudbala, ima i muzike
Na „Marakani“ se pored odigravanja fudbalskih utakmica održavaju i koncerti: Zdravko Čolić je tri puta tu održao koncert (1978, 2001. i 2007), pevala je i Svetlana Ražnatović, a 13. maja 2007. godine „delije“ su organizovale koncert sa nazivom „Za naše Kosovo i Metohiju“ na kojem su nastupili Bajaga i „Instruktori“, „Riblja čorba“, Bilja Krstić, „Neverne bebe“, „Direktori“ i drugi domaći bendovi.
Beograd i „Marakana“ bili su domaćini nekim od najvećih fudbalskih događaja u Evropi: tu se igralo finale Kupa UEFA, 9. maja 1979. godine, Crvena zvezda-Borusija Menhengladbah (1:1), finale Kupa evropskih šampiona 30. maja 1973, Ajaks-Juventus (1:0) i finale Evropskog prvenstva, 20. juna 1976, Čehoslovačka - SR Nemačka (2:2, penalima 5:3)
