Šetnja, ljudi, Beograd
Rajko Ristić
kutija

Profimedia

kutija, Foto: Profimedia

Beograđanka je renovirala stan i pronašla kutiju. U nju su, daleko od očiju dece, sklonjene fotografije pobijenih članova njene porodice. Bilo ih je 52. Među njima i mlada Klarisa Braha.

Priča o Klarisi, lepotici krupnih smeđih očiju, počinje na Dorćolu u Beogradu, a završava u centru Niša, u logoru ironičnog naziva – Crveni krst. Nekada, 1920. godine u njemu su se čuvali konji. Dve decenije kasnije, na tu istu ugaženu slamu nacisti su doveli ljude.

Klarisa je pobegla iz Beograda, ali ju je u vozu prepoznao komšija i predao je Gestapou. Dovedena je u Niš. Te 1942. godine zarobljenici su se golim telima bacali na bodljikavu žicu. Njih 147 je pokušalo, 105 je uspelo da pobegne. Klarisa nije bila jedna od njih.

Pročitajte još:

– Ja nikada neću upoznati te članove porodice. Oni nisu imali umrlice. Nemaju grob. Ja nemam gde da im spustim cveće. I da poželim da odem, kuda bih išla? Kuda pre? Pričam o njima. To je moja molitva, njihov pomen. Sećanje je njihov spomenik – kaže Nikolić.