Josip Broz Tito
Alo! arhiva
Josip Broz Tito

Alo! arhiva

Josip Broz Tito, Foto: Alo! arhiva

Objava je došla uz tekst "Muzejski artefakt nedelje - obaveštenje FBIS-a (Foreign Broadcast Information Service - CIA-ina interna informativna služba), kojom se obznanjuje smrt predsednik Jugoslavije Josipa Broza Tita."

Kvaka je u tome što se iznad vesti o Titovoj smrti, kao izvor navodi Radio Bukurešt, od kojeg su navodno preuzeli vest 4. maja 1980. u 19:00 sati po lokalnom vremenu. To je dokaz da greše i najveći jer ovu su vest jedino mogli preuzeti od Radio Beograda, no neko od operativaca je pobrkao dva glavna grada dve susedne države.

U daljem tekstu piše isto ono što su prvi čuli građani bivše države i što je 4. maja 1980. prvi pročitao u direktnom televizijskom prenosu Miroslav Lilić, tadašnji voditelj Dnevnika Televizije Zagreb.

"Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije i Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije javljaju radničkoj klasi, svim građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da je umro drug Josip Broz Tito, predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i KPJ."

Inače, američke tajne službe su navodno bile uverene da Tito nije bio 'pravi' Tito, a tu priču im je ispričao Marijan Džon Markul.

Markul je tvrdio da čovek koji se tada predstavljao kao maršal Josip Broz Tito zapravo nije pravi Tito.

To je ruski agent koji je preuzeo Titov identitet nakon što je pravi Josip Broz nestao u Rusiji 1937. godine, stoji u FBI-evoj belešci s početka avgusta 1955. godine. Marijan Markul rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936, a državljanstvo je dobio nakon što je dve godine služio u američkoj vojsci.

Markul je tvrdio da je krajem dvadesetih godina prošlog veka razgovarao s pravim Titom u Jugoslaviji, a nedugo nakon "nestanka" opet su se sreli, ali ovog puta u Parizu. Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu. Ovog puta Marijana i njegovu suprugu Ingrid, "maršal je gotovo u potpunosti ignorisao". Osim toga, Markul je FBI-evcima ispričao da je 'pravi' Tito ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta, te da je bio blag i imao tuberkulozu, dok je ovaj Tito govorio otresito. Markula je najviše začudilo kako je Tito znao da svira klavir jer je bio uveren da onaj prvi Tito to nije imao gde da nauči.

 

U svakom slučaju, smrt Josipa Broza Tita odjeknula je u celom svetu, a koliki je uticaj imao, najbolje govori njegova sahrana na koji su stigli svi najveći svetski državnici, od ruskog predsednika Leonida Brežnjeva, do indijske premijerke Indire Gandi, engleske Margaret Tačer, zatim italijanski predsednik Sandro Pertini, nemački kancelar Hans Ditrih Genšer, pa do svih predsednika zemalja nesvrstanog pokreta, ukupno više od 300 državnika i delegacija, te desetak kraljeva i članova kraljevskih porodica. Titove smrti prisetila se njegova unuka, pozorišna rediteljka Saša Broz.

“Već to poslednje leto često se žalio da se ne oseća baš dobro, a i bio je nekako tiši nego pre", ispričala je jednom prilikom.

“Nije ga radovao put na Kubu jer je smatrao da će mu to biti vrlo naporno... On je izričito zabranio moje posete u bolnici. Roditelji su mi posle objasnili da je jednostavno želeo da ga pamtim onakvog kakav je bio...”, ispričala je. 

“Pamtim samo da sam ga molila da mi s Kube donese lutku malog crnca i kako sam mu detaljno objašnjavala kako želim da lutka izgleda."

U trenutku Titove smrti Saša je bila u porodičnom domu s majkom i bratom.

Josip Broz Tito, Foto: Arhiva Alo

“Nekoliko sati pre nego što je deda umro, po mog tatu Mišu je došlo službeno vozilo kojim je otišao u KB Ljubljanu. Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, mama se javila i odmah sam počela da plačem. Brat i ja smo znali zašto." Na pitanje kako se njen otac nosio s tugom, Saša kaže: “Tata je bio silno žalostan, ali se dostojanstveno nosio s bolom, kao uostalom i čitava porodica.”

Poslednje mesece života proveo je u bolnici u Ljubljani. Njegov lični batler, a danas kuvar, Slovenac Joža Oseli rekao je:

"Mi smo se brinuli o ishrani za predsednika i lekarski konzilijum. Moja supruga Metka se brinula za njegovu ishranu. Imate i danas zapisano koliko je kašika pojeo za svaki obrok, jer se sve merilo u kalorijama. Kad nije više išla normalna hrana, dobili smo tu hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se, na kraju, prešlo na infuziju."