Al’ se kod Tita dobro živelo!
Sigurnost, blagostanje, srećna vremena, letovanje, kola i dalje su termini kojim građani Srbije opisuju vreme vladavaine Josipa Broza Tita, predsednika Socijalističke Federativne Republike Јugoslavije, čija je 36. godišnjica smrti obeležena juče.
profimedia
Isti motiv doveo je hiljade posetilaca u Kuću cveća iz svih krajeva bivše Jugoslavije, među kojima se Titovim senima poklonio i njegov unuk Joška Broz.
Grozdana Urukalo (77), penzionerka koju je Tito odlikovao za rad i disciplinu, kaže za „Alo!“ da je u „njegovoj Jugoslaviji“ živela daleko bolje nego sada.
- Uvek je prvo davao narodu i radnicima i štitio ih. Radila sam, imala troje dece i uspevala da preživim. Uvek sam dobijala 13. platu, uzimala beskamatne kredite. Jugoslovenski pasoš bio je priznat u svetu. Bili smo sigurni. Nasred livade si mogao da legneš i spavaš i niko ti ne bi učinio ništa. Sada, čini mi se, nismo bezbedni ni u spostvenim stanovima. Zdravstvo i školstvo bili su besplatni. Pili smo zdravu vodu i jeli zdravu hranu. Sada od penzije ne mogu da izguram ni ceo mesec - kaže Urukalova za „Alo!“.
Njena „koleginica“ penzionerka iz Negotina Branislava Gligorović (65) kaže za „Alo!“ da im je tada „bilo baš dobro“.
- Nismo brinuli o opstanku. Imali smo viši standard. Sećam se, nosila sam original „levis“ džins, koji sam donosila iz Trsta. Roditelji su mi bili prosvetni radnici i, mada njihove plate nisu bile visoke, išli smo po tri nedelje na more svake godine. Vozili smo kola. Ne mogu ni sada da se žalim, jer nismo na dnu. U Titovo vreme pripadali smo srednjem sloju, koji više ne postoji - iskrena je Branislava.
Titov pionir M.M. (41), kaže za „Alo!“ da je imao šest godina kada je taj „vladar“ umro, ali da pamti plač roditelja i da nije bilo crtanog filma.
- Posle toga, živo mi je sećanje na zlatni period u kojem smo živeli. Otac je dobio stan. Išli smo na zimovanja, letovanja, trošilo se kao da će tako biti još 1.000 godina. U njegovo vreme živelo se bolje. Od Tita nam osta samo Kuća cveća - naveo je on.
Ljajić: Vreme se neće vratiti
Ministar Rasim Ljajić (52) kaže da na Titovo vreme ima dve asocijacije - na divno detinjstvo i levičarske ideje. - Bilo mi je 16 godina kad je umro. Igrali smo se loptom na ulici. Imali smo tranzistor i čekali da počne utakmica Hajduk - Zvezda. A onda je neki dečak izleteo iz kuće i rekao: „Tito je umro!“ Nisam plakao. Svi smo stali i nismo znali kako da se ponašamo. Levičarske ideje tog vremena baštinim i prilagođavam novom vremenu. Ta se vremena nikada neće vratititi.
Mrka plakao
Socijalista Milutin Mrkonjić (73) kaže da mu je Titovo vreme bilo najlepše i da je plakao na vest o njegovoj smrti. - Živeli smo mirno, relativno spokojno, nije bilo velikih socijalnih razlika. U mom okruženju svi smo bili deca radnika i seljaka. Tada smo imali na jednog radnika po jednog penzionera, sada je taj odnos jedan prema četiri.
Pajtić: Sve je bolje nego sad!
Bojan Pajtić, lider DS-a, kaže da su sva vremena, sem okupacije, bila bolja, slobodnija, pravednija, nego Vučićevo vreme. - Danas je Srbija ponižena i osiromašena od strane jednog diktatorskog režima.