Predrag Kon
Printscreen

 

Predrag Kon

Printscreen

Predrag Kon, Foto: Printscreen

 

- U opštoj populaciji test ima smisla raditi kada sve prođe, dakle posle epidemije tokom leta. Tada možemo ispitivati prisustvo antitela koja će pokazati kolika je osetljivost populacije. Uzima se tzv. reprezentativni uzorak na različitim delovima teritorije Srbije i isputuje na prisustvo, odnosno neprisustvo antitela. Oni koji imaju antitela, znači da imaju imunitet, bilo da su bili simptomatski ili asimptomatski pacijenti – rekao je dr Kon.

On je istakao da će ovi podaci biti jako vredni u budućnosti, a uzorci će se uzimati putem Elisa testova koji ispituju prisustvo antitela u krvi čime se dobija tzv. seroprevelencija, tačan procenat onih koji su zaštićeni.

- Mislim da je veliko pitanje šta se dobija masovnim testiranjem. Testiranje služi da vidimo šta se dešava, a to prvenstveno zavisi od naših kontakata. Ovo što mi radimo je najrealnije.

- Dakle, lekari rade laboratorijska testiranja. Ako nema leukopenije, manjka leukocita onda se ni ne razmišlja o infekciji korona virusom. Tu je i redngen, pa ako nemaju nikakve nalaze tim putem imaju i pravo da odbiju testiranje. Dat im je tačan algoritam kada bi trebalo da posumnjaju.

Test detektuje proteine koje telo proizvodi, kao odgovor na prisustvo virusa. Ovi proteini, koji se nazivaju antitela, su odbrambeni molekuli koje prave B-ćelije imuno sistema čovekovog organizma. Najčešće se proverava da li su se antitela pojavila u krvi, a brzi testovi pljuvačke i mokraće su takođe postoje.

Merila preciznosti su ustanovljena velikim i detaljnim studijama tokom 80-ih i 90-ih godina, a skorije je dodatna pažnja poklonjena novijoj četvrtoj generaciji testova.