NA DANAŠNJI DAN UBIJEN SMAIL-AGA ČENGIĆ: Krvava zora koja je ušla u narodnu epiku

Porodica Smail-age bila je jedna od najstarijih porodica u Hercegovini. U bici na Grahovcu (1836) tursku konjicu je predvodio Smail-aga i pridoneo je sa svojim odredom, što su Turci opkolili Crnogorce i Grahovljane u Čelinskom potoku i posekli 70 glava. Među poginulima su bili Joko (Jovan), brat vladike Petra II Petrovića Njegoša, vladičin sinovac Stevan i još nekoliko Petrovića.

Tajni dogovor Drobnjaka

Od ovog boja do 1840. godine Smail-aga nije izlazio u Drobnjak. Te godine izašao je da kupi harač.

Krajem jula, drobnjački glavari i seoski knezovi (njih 12) održali su tajni sastanak, po jednima u manastiru Podmalinsko, a po drugima u kuli Čupića na Dobrim selima, i tu se dogovorili da ubiju Smail-agu.

Tu odluku su saopštili pismom koje je na Cetinje odneo Mušo Cerović, vladici Petru, a drugim pismom su pozvali u pomoć Moračane i drobnjačke uskoke.

Vladikina podrška

Vladika se tome obradovao i obećao Drobnjacima pomoć u vojsci i oružju. U isto vreme zamolio je i moračke glavare, među kojima je najvažniji bio vojvoda Mina Radović, da skupe vojsku i pomognu Drobnjacima da ubiju Smail-agu.

Snage Smail-age i plan Drobnjaka

Smail-aga je imao oko 500 konjanika i nešto malo posluge. Usput je činio razna nasilja. Drobnjaci su rešili da ga dovedu do Mljetića, sela blizu uskočkih drobnjačkih sela, nadomak Morače, i da tu izvrše napad na Turke.

Turci su bili na konjima, dobro naoružani, a Drobnjaci su većinom imali šešane i poneku pušku.

U neposrednoj Čengićevoj pratnji bili su Ahmet Bauk, Elez Đečević i Odža Mušović iz Nikšića, a od Drobnjaka knez Hamza, vojvoda Šujo i Filip Žugić.

Novica Cerović, jedan od glavnih zaverenika, još sa Pošćenja se vratio u Tušinu, s nalogom da prikupi uskoke i privede Moračane, i da na dati znak napadne Turke.

Pripreme i straža

Čengić se pribojavao Drobnjaka, pa je sam s Ahmetom Baukom, knezom Hamzom i vojvodom Šujom, kojima je mnogo verovao, određivao ljude za stražu.

S Turcima oko samog Čengićevog šatora bili su određeni Mijo Godijelj s Godijelja, Dimitrije Kovijanić s Pošćenja i Milić Tomić s Previša, tri najbolje nišandžije u plemenu, s naređenjem da, čim napadnu uskoci i Moračani, oni ubiju Čengića.

Napad i smrt Smail-age

Posle nesporazuma između Drobnjaka i Moračana oko vođstva, vojska je krenula i sat pred zoru napala Turke.

Turci su se zbunili. Čengić je pogođen iz pušaka iz njegove najbliže okoline.

Drobnjaci i vojska su se izmešali i počeli da razgone i ubijaju polusanjive Turke. Poginuo je 81 Turčin. Njihove glave su odnete u Tušinu i Moraču, a Čengićevu glavu su na Cetinje odneli vladici Radu – Mirko Aleksić, Novica Cerović i još nekoliko uskoka.

Naslednici i satirična refleksija

Smail-aga je imao jednu ženu i sa njom sedam sinova, od kojih su čuveni bili Muhamed-beg i Derviš-beg, kasniji paša.

Shodno novoj retorici dela navijača reprezentacije Crne Gore, jedino je fer da se raširi transparent izvinjenja Smail-agi Čengiću zbog ovog neljudskog dela koje je, kako bi rekao Ranko Krivokapić, obrukalo ponos, čast i dostojanstvo Crne Gore, piše Borba.me.

Bonus video:

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI