Zašto Tramp?
Jeste, neotesan je. Prostak. Netaktičan. Neobrazovan. Sve je tačno. Ali su Amerikanci (i ne samo oni) videli u njemu ono što nisu ni u jednom političaru već decenijama. Videli su sebe. Paradoksalno, Tramp, milijarder, govorio je u ime običnog, malog čoveka. I čemu onda čuđenje zašto su Amerikanci glasali za njega?
Alo!
Glasali su zato što im je muka da život provedu u dužničkom ropstvu prema bankama.
Zato što ne mogu više da žive u strahu da li će ostati bez posla i kuće jer je poslodavcu isplativije da posao da nekom nesrećniku u zemlji trećeg sveta.
Zato što je i njih sramota koliko ih mrzi ceo svet jer su njihove vlade pobile i unesrećile stotine miliona ljudi širom planete.
Zato što im je muka da im decu vraćaju u mrtvačkim kovčezima iz svetskih vukojebina, a da ni sami ne znaju zašto.
Zato što neće da žive u strahu od terorizma zbog brljotina njihovih političara.
Zato što neće više da crnče 12 sati dnevno da bi gazda, koji se skriva iza skraćenica multinacionalne kompanije, strpao u džep još neku milijardu.
Zato što su se najednom sve teorije zavere o vladarima iz senke pokazale kao tačne.
Zato što se ljudi plaše mraka koji su dosad samo naslućivali, a koji je prethodnih dana izbljuvan na svetlost dana: zato što ne žele da im predsednica trguje decom, da njihova vlada potpiri neki rat kako bi živnula domaća vojna industrija.
Zato što hoće da rade, jedu i spavaju, i da ih ništa drugo ne opterećuje.
Ni osećanje krivice, ni neizvesnost, ni problemi na Bliskom istoku. Oni su u toj želji pobedili. Uprkos predviđanjima da nemaju šanse, da predsednika biraju tajkunsko-lobistički krugovi. To je, za sada, benefit ovih izbora. Što su vratili nadu malom čoveku da može da pobedi. Pa malo li je?