Kolinda, Tompsone!
„Oj, ustaše, braćo mila, široka je reka Drina, nju ćemo pregaziti, a Srbiju zapaliti“, peva hrvatski pevač Marko Perković Tompson, a „zajedno s njim“ i predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.
Alo!
Ona je ponovo probudila zle duhove na Balkanu svojom izjavom da rado sluša pesme u kojima se veličaju ustaštvo i ustaška zlodela, a da Tompsona, koji svaki koncert počinje pokličom: „Za dom spremni“, obožava. Verovali ili ne, reče sve ovo predsednica Hrvatske i ostade živa, čak joj je još i podrška u narodu naglo porasla.
Na sve ovo, Evropa ćuti, a ne smem ni da zamislim šta bi bilo kada bi neko od srpskih visokih funkcionera, a ne predsednik ili premijer, javno rekli da obožavaju Baju Malog Knindžu i da eventualno svaku noć pred spavanje slušaju četničke pesme.
Bilo kako bilo, Hrvatska je ovom izjavom Kolinde Grabar Kitarović još jednom dokazala da je daleko od Evrope, iako je već sastavni deo EU, kao i to da je u njoj nacionalizam koji je „žario i palio“ Balkanom devedesetih godina prošlog veka i dalje u velikoj meri prisutan i poželjan. Kada se na sve to doda razbijanje ćiriličnih tabli, tretiranje Srba kao naroda trećeg reda i novi uslovi iz Zagreba Srbiji kao prepreka Beogradu na njegovom evropskom putu, jasno se vidi gde je Srbija, a gde „lijepa njihova“.
Prosto je neshvatljivo da su u 21. veku na Balkanu i dalje najaktuelnije teme četnici i ustaše, pozivanje na ubistva, progone i ratove. Zbog svega toga može se mirne duše tvrditi da Berlinski zid na ovim prostorima još nije pao, a kad će i da li će, ne zna se.