Vučić nastavlja promene započete 5. oktobra!
Čuveni glumac Svetislav Bule Goncić u vaskršnjem intervjuu za „Alo!” otkriva da li će biti novi ministar kulture, zbog čega je podržao Vučića na izborima, da li podržava proteste...
Vladimir Živojinović
Goncić priča i o kolegama i publici koji ga zbog podrške naprednjacima danas gledaju drugim očima.
Koliko vam je Uskrs važan, kako ga obeležavate danas, a kako ste nekada?
- Od detinjstva do danas, Uskrs me vezuje za neke najlepše trenutke koje sam proveo sa svojom porodicom, roditeljima, sestrom, prijateljima. Uvek smo se svi okupljali i to je nedvosmisleni znak koliko je ovo značajan praznik, koliko putuje kroz vreme, od kada postoji simbolični kontekst koji nosi, a to je da u stvari simbolizuje ljubav, veru, svetlo, sve ono dobro što u nama treba da bude. Danas sam potpuno svestan značenja Uskrsa, besmrtnosti, dugovečnosti, taj koncept treba shvatiti i simbolično i u metafori. Za ovaj praznik, kada o njemu razmišljam u pozorišnom svetlu, kažem da nosi kreativnost u sebi jer kao što znamo, i po legendama, uvek je bilo da se nešto nemoguće ne može ostvariti, a ipak su se ta jaja farbala i znamo da je nemoguće u stvari moguće i da samo treba sanjati i poželeti i sve se ostvaruje.
„Srećni ljudi“ će uvek biti aktuelni
Ponovo se repriziraju čuveni „Srećni ljudi”. Kako sa ove distance gledate na tu seriju i da li su ljudi sada srećniji nego što su bili tada?
- „Srećni ljudi“ su metafora, napravljena i pisana u jednom trenutku, ali odslikava inače život ljudi u urbanim i drugim sredinama. Serija je aktuelna i danas.
Budući da su nedavno završeni predsednički izbori, nameće se pitanje i da li ste zadovoljni rezultatima?
- Ja jesam. Mislim da rezultati oslikavaju jedan proces koji traje u ovoj zemlji mnogo dugo, koji je možda započet 5. oktobra, kada je bila ona revolucija protiv jedne određene vrste sistema, kada je namera bila da se to promeni, a sada se to nastavlja i mislim da je upravo to razlog zašto je ovako veliki broj birača glasao upravo za SNS. Kako god to ko tumačio, mnogo parametara ima koji na to utiču i ne tiče se samo dnevnopolitičkog konteksta. Mi smo prestali da administriramo estetiku jednog propalog prošlog vremena, mi smo izašli iz jedne socijalističke zemlje i koncept mora da se promeni. Ne možemo da čuvamo povlašćeni ekonomski položaj u bilo kom smislu, moramo da se okrenemo realnosti. Srbija je izašla iz jednog ekonomskog konteksta socijalizma, atributi jednog društvenog sitema su se urušli i upravo zato što smo u pepelu tog društva, treba da se pokrene, da iz tog pepela izađe ptica Feniks i postane jedna nova nada, novi koncept. Mislim da bi svi trebalo to da podržimo.
Mnogi su vam zamerali što ste stali uz Aleksandra Vučića i odjednom su zaboravili koliko su vas voleli zbog vaših uloga. Da li ste se pokajali što ste javno podržali SNS?
- Slušajte, ja nisam nikome zamerio što ima drugačije mišljenje. Nikome zaista nisam zamerio što ima potpuno drugačije mišljenje od mene. Verujem da su različitosti u mišljenjima dobre i da upravo uvezivanje te različitosti stvara jedan novi kvalitet. Ne znam sa kakve to pozicije neko to može da zameri nekom drugom. Pitam se ko je tu vlasnik istine ili vlasnik tačnosti, da može nekom drugom na tako isključiv način da zamera. Uopšte ne treba biti isključiv, u to sam sasvim ubeđen. Ne znam zašto neko drugi ko misli drugačije treba da se ljuti na mene.
Postoji jedan specifičan fenomen, vaše kolege koje su podržale neku opozicionu opciju nazivaju se elitom, herojima, a vas s druge strane smatraju slugom režima?
- Ništa ne želim da uopštavam, svako od tih ljudi je individua za sebe i ima svoj stav i ima pravo da se definiše prema tome šta misli. Zaista nemam nikakav problem sa tim.
Nemam želju da budem ministar
Spekulisalo se više puta da ćete biti novi ministar kulture i da ste zato podržali Vučića?
- Ne, meni potvrda mog socijalnog statusa na taj način nije potrebna, niti sam kada razmišljao o tome, niti me ikada iko pozvao, niti takava mogućnost postoji. To nije ni cilj, niti me to zanima. Taj koncept je ono što treba izbrisati, prosto ne mora sve da se naplati. Sve najbolje stvari danas u Srbiji ne mogu i ne smeju da koštaju ništa, jer ne mogu da se kupe, preskupe su. Mnogo je skuplje drugarstvo, prijateljstvo, čast, poštenje od bilo kakve trgovine.
Da, ali uočljivo je da druga strana svoje mišljenje proglašava za elitističko, ispravno, pa ovoj kojoj pripadate vi ne da pravo ni da kaže šta misli?
- Elita je danas običan narod, većina koja shvata da pokreće jednu zemlji iz početka. Dakle, mleko u selu košta 26 dinara, o tome zaista treba dobro razmisliti i sadašnji predsednik i uopšte koncept ekonomskog oporavka ove zemlje ide ka tome i da se osnovni atributi, hrana i sve što spada u jedan koncept novog društva, povrate na nivo koji ima neku vrednost. Elita je sve ono u Srbiji što je džabe, ono što ne košta ništa jer nije pod atributima starog sistema, a to je normalan svet, nova deca, koja će iz pepela starog društva pokrenuti nešto novo.
Mnoge vaše kolege su podržale demonstrante, Sergej Trifunović je čak i kostimiran izašao sa predstave da ih pozdravi?
- Svako ima pravo da se izrazi socijalno, ideološki, seksualno, na ovaj ili onaj način. Apsolutno je to Sergejevo pravo i ja to poštujem i smatram da je to deo njegovog habitusa, shvatanja sveta. Nemam razlog da ne poštujem niti bilo koga od sugrađana koji šetaju jer smatram da je to njihovo pravo da se tako izraze.
Da li ste ispunili svoju staru želju i otišli na „Oktoberfest“?
- Verovali ili ne, jesam, više puta. U Minhenu sam bio više puta i naravno na Bavarijaplacu i bio sam na „Oktoberfestu“, a inače smo originalno scene snimali baš tamo, tako da je to izuzetna uspomena na jedan period.
Koji je poslednji film koji vas je baš oduševio?
- Retko gledam filmove jer ne mogu da ih gledam na internetu, ili na kopijama CD-ova, a poslednje što sam imao priliku da gledam i oduševio sam se i još jednom potvrdio da je Kusturica veliki umetnik svetskog karaktera je na „Mlečnom putu”, na Festu.
Motociklom sam od 1975. do danas obišao pola Evrope!
Šta volite da radite u slobodno vreme?
- Vozim motocikle. Još od 1975, moto-zajednica u Srbiji je veoma velika, član sam jednog kluba, koji se bavi edukacijom dece i bezbednošću. Naša zemlja je divna destinacija za moto-ture i skupove. Motociklom sam obišao pola Evrope. Vozio sam i u „Šećernoj vodici“.