Nadica Božanić
EPA
Nadica Božanić

EPA

Nadica Božanić, Foto: EPA

Srbija je definitivno zemlja - tekvondoa! Dokaz za takvu tvrdnju je i priznanje koje je dobila devojka je koja aprila 2018. godine postala juniorska šampionka sveta, a onda u oktobru i osvajačica srebrne medalje na Olimpijskim igrama mladih u Buenos Ajresu. Ona je Nadica Božanić. Devojka koja će tek u martu 2019. godine postati punoletna, a koja je najuspešniji mladi sportista u izboru Olimpijskog komiteta Srbije.

Dakle, Nadica korača putem koji su utabale Milica Mandić i Tijana Bogdanović. Na konstataciju da je sada ona zvezda, devojka čije je čitava porodica u tekvondou (starija sestra Milica i brat Dušan) samo vrti glavnom.

- Neee. Pa nisam je zvezda - kroz stidljivi osmeh za „Alo!“ govori Nadica.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Kako ti je bilo pre nego što si „prozvana“ da izađeš na veliku pozornicu?

- Bilo mi je preteško da izađem. Dok sam čekala da nas prozovu, pričala sam sa Jasnom Šekarić. Mnogo mi je drago što sam je upoznala. Ona mi je davala savete, pričala mi je samo da se opustim, da se smejem i da će sve biti u redu. A ja sam samo gledala kako da ne padnem dok hodam u štiklama. Nisam na to navikla. Mnogo mi je lakše da izađem na tatami i da se borim - ne skriva da je imala ogromnu tremu devojka koja će sigurno obradovati Srbiju na OI u Tokiju.

Trofej ti je uručila Milica Mandić. Sigurno ti je i to prijalo?

- Velika je ovo privilegija i čast. Da dobijete takvo priznanje od Olimpijskog komiteta Srbije. A još da mi ga dodeli moj idol Milica Mandić... Nestvarno!

Želim da budem u top 6

Kakvi su ti planovi za sledeću godinu?

- Želim da uđem u top 6. Sada sam šesnaesta, ali sada mogu da učestvujem i na gran-pri takmičenjima i ima šanse da ostvarim tu želju - ne krije Božanićeva.

Da li možeš da opišeš sebe u tri reči?

- Nasmejana. Zanimljiva. Nestrpljiva.

Zašto nervozna?

- Nervozna sam pred borbu. Recimo, jedva sam čekala da se u petak završi ceremonija. Ne zato što mi nije bilo lepo, već zbog toga što sam želela da slavim sa porodicom.

Da li si nervozu smiruješ nekim ritualom pre borbe?

- Imala sam rituale, ali sam ih izbacila. Smatram da je to mana sportista. Oslanjaju se na ritual, umesto da veruju u sebe i da se koncentrišu na izazov koji je pred njima.

Kako tinejdžerka kao što si ti uspeva da uskladi želju da provodi vreme sa prijateljima sa sportskim obavezama?

- Mnogo je teško. Upadam u krize, nemam vremena za prijatelje i za porodicu. Ali moraš da se odričeš da bi ostvario rezultat. A biće vremena za sve ostalo...

Tvojoj generaciji su veoma bitne i društvene mreže. Da li i ti imaš profile na njima?

- Naravno. To mi oduzima vreme, ali ostajem tako u kontaktu sa porodicom i prijateljima kada sam na putovanjima.

Od svih putovanja, koje je ostavilo najjači utisak na tebe?

- Olimpijske igre mladih u Buenos Ajresu. To je bi sjajan osećaj. Svi se drže, svi sportisti su na istom mestu...

Priče se da u tim olimpijskim selima tokom takmičenja uvek nastaju neke ljubavi?

- Jeste. Ali ja sam zauzeta. Ništa od toga.

Ali ne negiraš da je bilo udvarača?

- Bilo je.

A ko je bio najuporniji?

- Bilo je upornih Rusa, Finaca, raznih... Ali ne... Ostala sam verna - kroz smeh završava priču za „Alo!“ Nadica Božanić.