Matija Milenković za Alo!: Ekstremni sport me stavlja van zone komfora i čini da se osećam živim! (FOTO, VIDEO)
Ima samo 19 godina, ali Matija Milenković može da se pohvali osvajanjem dvostrukim osvajanjem Evropa kupa.
Instagram.com/MatijaMilenkovic
U Srbiji snoubord nije toliko popularna sportska veština, pre svega treba biti ekstremista u duši, voleti snežne izazove i biti maher na dasci.
Sve je to, pa čak i više mladi i talentovani Matija Milenković, koji predstavlja našu zemlju na takmičenjima u snoubordu širom Evrope i sveta. Milenković je već dvaput osvajao Evropa kup, a na ovogodišnjem pomenutom takmičenju koje je održano 8. i 9. februara na Kopaoniku osvojio je treće mesto.
Matija je do pehara i bronzane medalje stigao fantastičnim trikom u Big Air disciplini, dok je za drugi dan zakazani "Slope Style" morao da bude otkazan zbog guste magle.
Za ovaj sport je potrebna velika doza hrabrosti i sklonost ka ekstremnim situacijama, kako si se odlučio da ti baš ovo bude budući poziv?
- Svaki ekstreman sport zahteva veliku dozu hrabrosti i borbe sa strahom. Ali mislim da nam to svima treba u životu. U današnje vreme previše ljudi preživljava, a malo ljudi živi život. Stavljanje sebe van zone konfora vas čini da se osećate življe i to se ne odnosi samo na ekstremne sportove. Ne mogu da kažem da sam ja baš birao ovaj sport. Probao sam ga iz radoznalosti i sve mi se oko njega svidelo i to je samo nastavilo svojim tokom.
Imaš li uzora u nekom sportisti?
- Ja imam taj problem što u svojoj zemlji nisam imao snoubordera na koga bih se ugledao. Naravno tu su bili strani borderi čije sam snimke gledao po ceo dan, ali sam u Srbiji pravio svoj put. I dan danas imam dosta uzora koji su uglavnom iz drugih sportova a najveći je Novak Đoković.
Kako izgleda jedan tvoj trening?
- Moj trening na snegu je ustvari jedan ceo dan. Taj dan kreće od ranog jutra. Hladan tuš, razgibavanje, istezanje, klop i onda krenemo na stazu gde je svaki dan drugačiji. Takav je sport da dosta zavisimo od vremena ali kad je vreme lepo trudim se da uradim što više skokova, između 10 i 30 uglavnom.
Znači li ti velika podrška koju dobijaš od društva i porodice?
- Sada mogu da kažem da mi je porodica najveća podrška. Nije ih bilo lako ubediti ali bio sam dosta uporan. Što se društva tiče imam podršku od najbližeg kruga i od uprave grada Kragujevca, a sad što se ljudi tiče imam dosta pozitvnih ali i negativnih komentara.
Kako usklađuješ privatan život sa treninzima i takmičenjima?
- Začuđujuće dobro. S obzirom koliko putujem dosta dobro usklađujem da barem na dva dana dođem u grad i da se vidim sa kim trebam. Više od toga mi i ne treba. Ne znam šta bih radio da živim 12 meseci u jednom mestu.
Zbog korone, mnogo toga se poremetilo u našim životima, pa i u životima sportista, koliko sve ovo utiče na tebe?
- Naravno, ovaj virus je svakoga pogodio pa i nas sportiste. Pogotovo nas, kojima se sport sastoji od putovanja u inostranstvo. Moja prošla sezona je izgledala dosta drugačije od onih pre pandemije, ali kao i svi pokušali smo da održimo formu što je više moguće. Što se Evropa Kupa tiče otkazana je jedna disciplina dok sam u drugoj ja uzeo bronzu.
Kako sebe vidiš za jedno desetak godina? Kruna karijere?
- Ovo pitanje ću ostaviti za sebe, ali očekujem dosta od sebe i vreme će pokazati da li ću ispuniti svoje ciljeve. Kruna moje karijere je ta pobeda na Evropa Kupu prošle sezone. Najdraži nastup mi je bio ove godine na Kopaoniku, gde sam dao svojih 200% i to je na kraju rezultiralo peharom za treće mesto.
Dosta si putovao, šta ti se najviše svidelo do sada?
- Stvarno sam dosta proputovao sa ovim sportom. Bio sam u 28 zemalja do sad i u skoro svakoj sam vozio bord. Novi Zeland je ostavio nekako najlepši utisak na mene. Svakom bih preporučio. Doduše džet-leg je tamo veliki problem. Prespavam uvek prvih 7 dana.