Pol Tergat
Profimedia
Pol Tergat

Profimedia

Pol Tergat, Foto: Profimedia

Iza Pola Tergata (49), promotera 32. Beogradskog maratona, stoji teška priča iz detinjstva. Osvajač srebrnih medalja na Olimpijskim igrama 1996. (Atlanta) i 2000. (Sidnej) otkrio je da ga život nije mazio dok je bio samo običan dečak u Keniji. Naprotiv. U njegovom detinjstvu se bukvalno odvijala prava maratonska trka za život!

PROČITAJTE JOŠ:

ISPALI U POLUFINALU, PREDSEDNIK SE NAJZAD OGLASIO "I Zvezda i Budućnost su nacionalni projekti, nema smisla boriti se s njima"

PARTIZAN ME ZVAO DA IH PREUZMEM Milan Mandarić zaprepastio javnost, ali u srpskom klubu vidi JEDAN VELIKI PROBLEM

BRAZIL PAO U NIŠU Futsal reprezentacija Srbije očitala lekciju Južnoamerikancima

 

Pol Tergat

Profimedia

Pol Tergat, Foto: Profimedia

 - Kenija se prilično razvila od vremena kada sam bio dete. Imamo toliko različitih kultura i etničkih grupa. Dovoljno je reći da imamo 42 jezika kojima govorimo u našoj zemlji. Ljudi dolaze sa svih strana i to me fascinira. I zato kada pričam o istoriji zemlje, želim da gledam na sve iz pozitivnog ugla. Da shvatim borbu za nezavisnost (Kenija se 1963.oslobodila od kkolonijalnog uticaja Velike Britanije) i da znam kako smo se borili - rekao je Tergat i nastavio u dahu:

U trci života poražen od Gebresalasija

Posebno mu je ostala u sećanju trka iz 2000. na Olimpijskim igrama, kada je za devet sekundi bio sporiji od šampiona Hajlea Gebresalasija (na 10.000 metara).

- Jednu stvar morate shvatiti - izgubio sam trku u kojoj sam dao više od svojih mogućnosti. Nisam imao više energije i snage. Zato ne krivim sebe i ne osećam se loše zbog toga. Doživeo sam to kao izazov. Morate da to da prihvatite i onda ne doživljavate poraz kao da ste potučeni. To vas menja kao osobu - poručio je Tergat.

- Mnogo smo se razvili. Recimo, pre samo 12 godina broj televizora po kućama je bio mali. Danas, gotovo svaki dom ima TV, što je dobro, jer se ljudi na taj način uče o mnogim stvarima - o zdravlju, obrazovanju, politici, ekonomiji. Imamo veliki broj fakulteta, nekada smo imali samo dva u celoj zemlji! Danas ljudi mogu da školuju svoju decu u Keniji, a ne da ih šalju u inostranstvo. Sport mi nije sve u životu. Interesujem se za mnoge stvari, moj život nije dosadan. Strasno pratim sport, to nikad neće nestati. Volim sport, ali i druge stvari - dodao je on.

 

Do 18. godine nisam hteo ni da potrčim!

- Čudno je to. Do 18 godine nisam potrčao, nisam voleo školu. Dolazim iz oblasti gde nikada nije bilo međunarodnog atletičara, nisam imao idola. Kada sam se priključio vojsci, u 18. godini, stvari su se promenile. Upoznao sam ljude, počeo da im se divim i bio je to preloman trenutak za mene - rekao je Pol.

Onda je došlo na red i teško detinjstvo. Jedan je od 17 dece iz poligamnog braka, odrastao je na selu.

- Bilo je teško, nismo imali šta da jedemo. Majka me je uspavljivala tako što mi je pevala da ne bih osećao glad i kako bi mi olakšala bolove u želucu. Danas sam ambasador Unicefa u borbi protiv gladi. Detinjstvo me je očelilčilo, dalo mi je pozitivnu agresivnost i sposobnost da uspem. Bolelo je trčanje u početku. Bilo je teško. Kao i većina Kenijaca, trenirao sam tri puta dnevno, ali dva puta je dovoljno. Da se nisam toliko žrtvovao, ne bih nikada uspeo u životu. Potrebna je čvrsta disciplina kako biste trenirali svaki dan. Ako nemate tu odlučnost, onda je bolje da ne pokušavate - jasan je Tergat.

SPECIJAL -

Layout: Željka Šućur

SPECIJAL - "SPORT PLUS", Foto: Layout: Željka Šućur