Miloš Savić i Tori Frenklin
Instagram/savke_kg
Miloš Savić i Tori Frenklin

Instagram/savke_kg

Miloš Savić i Tori Frenklin, Foto: Instagram/savke_kg

Ova atletičarka ne bi bilu te gde je sad da nije bilo njenog trenera i supruga Miloša Savića, bivšeg srpskog reprezentativca u atletici i bobu četvorosedu.

Za Miloša su svojevremeno smatrali najtalentovanijim domaćim sprinterom, od njega su očekivali da obori seniorski rekord u najkraćoj atletskoj disciplini, on je ujedno suvlasnik juniorskog državnog rekorda Srbije na 100 metara (10.51 sekundi)! Ali je Miloš preko noći nestao sa staza u Srbiji, sudbina ga je odvela preko preko Atlantskog okeana.

"U Ameriku sam došao iz Kragujevca, pre tačno četiri godine. U Srbiji sam se aktivno bavio atletikom više od 11 godina, bio državni reprezentativac, učestvovao na Univerzijadi i Svetskom juniorskom prvenstvu, ali i na Zimskim olimpijskim igrama u Vankuveru, gde sam se takmičio u bobu četvorosedu. Malo je nedostajalo da postanem prvi Srbin i jedan od retkih sportista uopšte koji je učestvovao na Zimskoj i letnjoj Olimpijadi, što je nedavno uradila američka atletičarka Lolo Džons, koja je takođe nastupila i za bob tim SAD. U tome me omela povreda ukrštenih ligamenata, nakon koje nisam uspeo da ispunim normu za Olimpijadu u Londonu. I ne samo to, nego me je ta povreda koštala dalje karijere" - rekao je Savić za "Serbian times".

U svom rezimeu može da stavi da je radio i kao kondicioni trener u fudbalskom klubu Radnički, ali je odlučio da se zaputi u Ameriku gde je počeo da radi sa vrhunskim sportistima, atletičarima!

"Prva odrednica je bila Njujork, posle čega se selim u Čikago. Nije mi se baš dopalo na prvi pogled, nisam tako zamišljao život u Americi. Nekoliko meseci sam bezuspešno tražio mesto gde bih mogao da treniram i onda, sasvim slučajno, ispred jedne teretane sam spazio momka za koga su mi rekli da je atletičar. Zapisao sam broj telefona koji sam video na torbi, pozvao ga…Ispostavilo se da je to Reks Parker, troskokaš, koji u dotadašnjoj karijeri i nije imao velikog uspeha. Ponudio sam da ga treniram i on je pristao. Tu sam upoznao i Andreasa Pavlua, koji je trenirao sa njim, ali mu je prioritet bio Troj Doris, sa kojim je kasnije bio sedmi na Olimpijadi. Andreas je tako u jednom trenutku sa Trojem otišao u Grčku, a meni je ostavio Reksa, kome sam pomogao da uđe u finale državnog prvenstva, u kome nikad pre toga nije učestvovao" - rekao je za "Serbian Times".

Nedugo zatim na Fejsbuku mu se porukom javila nepoznata devojka, mlada atletičarka koja je je tek završila Mičigen koledž. Ona je želela da nastavi da se profesionalno bavi atletikom, a dobila je preporuku da bi joj Miloš mogao u tome pomoći.

"Bila je to Tori. Rekao sam joj da sam sprinter i da u tome mogu da joj pomognem, ali da ne znam da skačem. Svojevremeno sam pomagao i našoj šampionki Ivani Španović, kada je istrčala državni rekord na 60 metara. Tako je počela naša priča… Prva zima je bila veoma teška, Tori nije mogla da uradi ono što sam od nje tražio, bila je nervozna, plakala posle treninga. Ali je ipak uspela da skoči 13.80 i pobedi na dvoranskom prvenstvu države. Sledeće godine je sve krenulo kako treba, njeni rezultati su bivali sve bolji i bolji, oborila je nacionalni rekord (14.84), što je bio i treći rezultat u svetu."

Kako su sarađivali na stazi, tako je između njih dvoje proradila i emocija:

"Odlično smo sarađivali na stazi, a dobro smo se slagali i privatno. Iz te sportske, da kažem poslovne veze, na kraju se rodila i ljubav, koju smo krunisali brakom, kaže Miloš, dok se sa svojom suprugom zagreva za redovni trening, u čemu im mi novinari očigledno smetamo, pa se povlačimo."

Tori Frenklin je objasnila kako je izgledala njihova saradnja:

"Treniram sa Milošem u poslednje tri godine i njegova pomoć je veoma važna za moj uspeh i napredak. Uz njega sam počela da trčim puno bolje, što je možda i najvažniji deo ove discipline. Uz njega i trenera Andreasa moji rezultati su eksplodirali".

Pored atletike, Miloš radi radi i kao menadžer za jednu kamiondžijsku kompaniju u Čikagu! On je vredno radio i posle četri meseca je uštedeo novad da kupi  svoje kamione i tako obezbedi sigurnu egzistenciju, što mu je omogućilo da se posveti svojoj prvoj ljubavi, atletici!

 

"Svojevremeno, pre nego što ću doći u Ameriku, nudili su mi stipendije da dođem u Ameriku i treniram atletiku, ali sam tada bio mlad i lud, bilo mi je lepše u Srbiji. Danas se zbog toga malo kajem, ali šta je tu je, život ide dalje. Ako ja već nisam postao šampion, pokušaću da drugima pomognem da to budu, konkretno Tori. Tvrdim da će sigurno uzeti medalju u Tokiju, zaključuje optimistički svoju priču Miloš Savić, atletičar koji je upoznao i drugu stranu atletike".

 

Komentari (1)

bmiles

07.12.2019 18:58

Sjajan momak,uvek nasmejan i spreman da pomogne svima svojim znanjem..Drago mi je zbog njegovog uspeha,zasluzio je.Mnogo je pomogao decacima i devojcicama na nasim fudbalskim kampovima!Zelim puno uspeha njemu i njegovoj suprizi Tori.