Sveštenik Miroslav Mitrović
M. Metlaš
Sveštenik Miroslav Mitrović

M. Metlaš

Sveštenik Miroslav Mitrović, Foto: M. Metlaš

Krst preko dresa i tetovaža porodičnog sveca na ruci nisu pokazatelj duboke vere u Boga, već naprotiv, površno shvatanje religije u kojoj se prednost daje samoisticanju. To, kao i brojni drugi znaci sujeverja, poput, pipanja trave, ne gaženja linija i tome slično, samo su, po rečima Miroslava Mitrovića đakona u hramu svetog Jovana Vladimira na Medakoviću, pokazatelj da među profesionalnim sportistima ima malo istinski verujućih.

Kakva je Vaša veza s sportom?

Sveštenik Miroslav Mitrović

M. Metlaš

Sveštenik Miroslav Mitrović, Foto: M. Metlaš

 - Potičem iz svešteničke porodice, a za moje duhovno uzrastanje, najviše je brinula majka, te smo brat i ja krenuli tim putem. To je moja prva ljubav, dok je sport odmah iza toga, posebno košarka. Počeo sam u Sremskoj Mitrovici, gde smo izbegli iz Bratunca, a nastavio u kadetima FMP-a i Zvezdi, da bih se potom, posvetio studijama na Bogoslovskom fakultetu i sportom se bavio poluprofesionalno. Igrao sam univerzitetsku ligu, a za Novu Varoš Prvu srpsku ligu. Najviše priznanja sam osvojio na Međuopštinskim omladinskim sportskim igrama, koje se održavaju na tromeđi Srbije, Crne Gore i BiH. Tamo sam, recimo, igrao protiv Nebojše Bogavca - počinje đakon Miroslav.

Nastupali ste kao sveštenik?

- Rukopoložen sam 2015. godine, kad smo supruga Nataša i ja dobili i sina Petra, zbog čega je ta godina jako važna za mene, a uporedo sam nastavio s učešćem na Igrama. Sećam se, pre dve godine, protivnički igrač je opsovao Boga, rekao sam mu da to ne čini i on me poslušao. Nakon utakmice, dok sam u mantiji išao u crkvu video sam ga u kafiću ispred hale, nasmejao se i rekao: “Pomaže Bog”. Bio je baš zbunjen.

I mnogi profesionalni sportisti opsuju Boga nakon promašene šanse ili primljenog gola?

- To nije dobro. Pravi hrišćanin treba da se poznaje na poslu, na ulici, na sportskoj priredbi. A ljubav je ono što nas povezuje, jer je Bog ljubav. Znam, ljudi smo, teško je kontrolisati emocije, ali zato treba da se molimo Bogu, jer nema spasenja bez molitve.

Sveštenik Miroslav Mitrović

M. Metlaš

Sveštenik Miroslav Mitrović, Foto: M. Metlaš

Mnogi sportisti s ponosom ističu da su “veliki vernici” i redovno poste”?

 - Post ne treba doživljavati kao cilj, već samo kao važnu crkvenu disciplinu. Suština je u pričešću i sjedinjenju s Gospodom, gde jako važna liturgijska zajednica. Često đacima u Tehničkoj školi u Železniku, gde radim kao veroučitelj, kažem da ne govore kako poste. Kad vas neko ponudi čokoladom, nemojte reći: “Neću, postim”, nego kažite: “Ne, hvala”.Ne mislite o tome kako je ne možete pojesti zbog posta, već zbog toga što se spremate za pričešće. Ali i tu treba imati mere i ne treba od pravoslavlja praviti sektu.

Hoćete da kažete kako profsionalni sportsiti ne treba da poste?

Pokloni ispod badnjaka, a ne jelke

Zar današnji dan nije rezervisan za otvaraje poklona?

- Pokloni da, ali ne ispod jekle, već badnjaka. U prevodu s engleskog , jelka znači božićno drvo, jer centralni praznik nije Nova godina, nego Božić. U zapadnoj kulturi božićno drvo jeste jelka, a kod nas je to badnjak. Zato, i đacima govorim da je badnje drvo to koje treba ukrasiti i ispod kojeg treba staviti poklone. To je naš lep običaj, koji treba negovati - kaže đakon Miroslav.

 - Ne, ne mislim da ne treba da poste, ali treba da pričaju s svojim duhovnikom ili sveštenikom o tome. Nekada mogu da dobiju razrešenje da se ne bi narušilo zdravlje, jer ne može post biti isti za trudnice, sportiste, decu… Važno je da čovek ima ljubavi, to je put spasenja. Zato je jako važna sveta tajna ispovesti. kako reče sveti Vladika Nikolaj Velimirović “isposvest je početak bune protiv sebe samog”.

Neki sportisti veru dokazuju tetovažama, često se krste, ljube brojanice…?

- Svet je prepun sujeverja. Pipanje trave, ljubljenje tetovaža i mnogo toga sličnog. Pa, Rafael Nadal je od toga napravio marketing. Mnogi od njih odlaze i kod gatara umesto da mir i sreću pronađu u istinskoj veri. Veliki broj njih veru poznaju samo površno, a busaju se u grudi da su vernici i “pravi Srbi”.

I za kraj, Božić je porodični praznik, treba li na današnji dan da se igraju sportski mečevi?

- Lepše ga je proslaviti u porodičnoj atmosferi, ali čak i ako se igra neka utakmica, ne vidim ništa loše u tome - kaže đakon Miroslav.