Supruga hrvatskog stručnjaka molila doktore da je puste da umre, reanimirali je nekoliko puta! (FOTO)
Supruga proslavljenog hrvatskog košarkaša Žana Tabaka bila je zaražena koronavirusom
instagram/goxy183
"Nisam više mogla da izdržim, molila sam lekare i medicinske sestre da isključe aparate na koje sam bila priključena kako bi me održavali u životu. Proživljavala sam nešto nestvarno, nešto što je teško shvatiti onome ko to nikada nije doživeo. Nisam znala da je moguće ostati živ nakon drame, horora, kako god hoćete, koji sam proživljavala 32 dana u privatnoj bolnici "Zarzuela" u Madridu. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bih mogla da se zarazim koronavirusom i da bih zbog njega zamalo mogla da umrem" - rekla je za "Slobodnu Dalmaciju" Gorana Tabak, Supruga proslavljenog hrvatskog košarkaša Žana i ćerka takođe proslavljenog oca Rate Tvrdića, jednog od najboljih hrvatskih košarkaša svih vremena.
Nju je koronavirus napao u Madridu, gde porodica Tabak živi 20-ak godina, a cela ova drama započela je 11. marta.
"Dobila sam temperaturu, što mi je bilo čudno jer ne znam jesam li je u životu imala tri puta. Dva dana bila mi je oko 37,5, a zatim je naglo skočila na 39,6 i 41 i tada sam uzela paracetamol. Ali kako nije padala, zvala sam bolnicu i rekli su mi da ne dolazim tamo te su mi objasnili kako da je snizim. Nije se spuštala pa me je 18. marta Žan, koji se vratio iz Poljske, gde radi kao trener, odveo u Hitnu pomoć" - rekla je Gorana i dodala:
"Ja sam svima njima, a da to nisam ni znala, onako nesvesno napisala SMS: "Ja ne virujen (ne verujem) da ću se iz ovog izvući živa". To je bilo poslednje što sam napisala na mobilnom, a da sam to napisala, saznala sam tek kad sam izišla iz bolnice! Oni su mi to rekli i pokazali mi poruku na mobilnom. Uopšte nisam znala da sam im to napisala"
"Do tada sam se još nekako držala, a tog 28. marta nazvali su Žana i rekli mu kako sumnjaju da ću se izvući jer da je moje stanje izuzetno teško. Kako sam bila u indukovanoj komi, nisam ni znala da mi se stanje pogoršalo. Kako bih mogla bolje da dišem, okrenuli su me na prsa i tada sam malo bolje disala, ali u tom položaju sam počela da otičem zbog svih lekova koje sam dobijala. Tako bih neko vreme ležala na prsima, pa bi me onda okrenuli na leđa ili na bok, pa opet na prsa i tako unedogled" - otkriva stravične detalje i ističe:
"Znam da sam gubila svest, toga se sećam, i znam da su me reanimirali. Bila sam u stanju nekog polusna i sećam se da sam videla desetak osoba oko mog kreveta koje me reanimiraju. Čula sam ih kako viču "gubimo je", "kako se bori za život", "ona je lav"... Svih se njih sećam u magli i posle, kad mi je bilo bolje, rekla sam im sve što sam čula i videla. Ti su ljudi moji anđeli, oni su me vratili iz mrtvih i dali mi novi život. Kad više nisu znali šta sa mnom, otvorili su mi traheostomu na vratu. Čim su napravili tu rupu, unutra su ušli mikrokamericom i našli su mi krvni ugrušak, koji nisu mogli da vide na rentgenskom snimku. Odmah su me operisali i izvadili ugrušak. Kad je bila ta operacija, ja to ne znam. Samo znam da mi je odmah bilo bolje!"