Luka Jović
EFE/ Juan Carlos Hidalgo
Luka Jović

EFE/ Juan Carlos Hidalgo

Luka Jović, Foto: EFE/ Juan Carlos Hidalgo

* Luka Jović je srpski reprezentativac koji je ovog leta iz Ajntrahta prešao u Real Madrid

* Igrao je i za Benfiku gde se nije najbolje snašao

* On je Zvezdino dete

Luka Jović je dao opširan intervju za sajt "theplayerstribune.com" gde je opširno govorio o ljubavi prema Zvezdi, Bataru, treninzima i ostalim stvarima:

"Treneri su odmah videli instinkt za gol u meni, još na početku. Otac me je poslao da igram za Omladinac iz Loznice. Sećam se da je sve bilo plavo. Ograda je bila plava, mali hotel pored je bio plav. Teren je bio prilično mali, smejali biste se kada biste videli fotografije. Mislio sam da je svaki teren na svetu takav, sve dok skauti Crvene zvezde nisu došli da nas gledaju. Tada sam imao osam godina, nisam imao predstavu gde ću završiti", započeo je Luka Jović svoj tekst.

Potom se osvrnuo i na svoje selo Batar, gde je citirao komšiju koji je rekao da je "lepše od Pariza", to selo ima svega 105 kuća, ali su svi oni zajednica! Uglavnom su se bavili poljoprivredom stanovnici Batara:

"Tako je bilo i u mom slučaju. Moji roditelji su radili i radili kako bi mi pokazali put u životu. Kada sam odrastao, moj otac je bio vlasnik supermarketa. Ipak, kada bi imao lošu godinu, morao je da podigne kredit kako bi mogao da idem na treninge svakog dana. Imao sam i ujaka u Rusiji, kada bi on čuo da imamo finansijskih problema, on bi slao kopačke i novac. Tako vam je to u Srbiji, svi smo veoma bliski. Treba i da bude tako", piše Luka.

Jović i Grujić

Marko Metlaš

Jović i Grujić, Foto: Marko Metlaš

Pričao je i o svom debiju za Crvenu zvezdu, u kom je postigao  prvenac za crveno-bele!

"Kada sam imao 16 godina, debitovao sam protiv Vojvodine. Evo i priče za vas, bili smo u Novom Sadu u hotelu noć pre utakmice, a morate me razumeti, sa mladim timom nikad nisam imao karantin. Sedeo sam u hotelu sa svojim cimerom, bili smo prilično gladni i onda smo otišli do marketa po hranu. Kada smo se vratili, videli smo naše trenere kako sede i piju piće. Gledali su nas šokirano, nisu razumeli ništa.

'Znaš li koliko je sati?', pitao me je trener. Bilo je 11:30 uveče. On je zaurlao:

'Treba da budeš u krevetu u 11!' Stvarno nisam znao, imao sam 16 godina. Ali bez obzira na to, sa dosta samopouzdanja sam izašao na teren. Postigao sam gol tog dana. Pogledao sam ka navijačima, slavili su. To je neverovatan osećaj. Crvena zvezda je kao član porodice. Uvek sam želeo da igram za njih, čak i kada sam imao ponude jakih klubova, nisam želeo da odem. Kada me je tražila Benfika 2016. godine, sećam se da sam rekao majci da ne želim da idem. Rekla mi je:

'Srce, svi znamo da voliš Crvenu zvezdu više od svih nas, ali stavi sebe u prvi plan.' Ovo vam sve govori, moja majka je mislila da volim više Crvenu zvezdu od nje", piše Luka.

Potom se osvrnuo i na Ajntraht, klub u kome je pokazao svoje fudbalsko umeće:

"Uvek ću ceniti Ajntraht jer to nije klub u kome se radi o novcu i skupim igračima. To je klub u kome se radi o hemiji i odnosu sa navijačima. Kada smo osvojili Kup 2018. godine osetio sam tu naelektrisanost, slično kao i u Crvenoj zvezdi.

Jedino žalim za polufinalom Lige Evrope protiv Čelsija. Ovo je jedini put da sam plakao zbog tuge u svojoj karijeri, izgubili smo nakon penala i otišli smo do navijača koji su pevali himnu Ajntrahta sa suzama u očima. To je bilo drugačije iskustvo za mene, igrati za navijače koji vas podržavaju i kada gubite. Bilo mi je žao što sam otišao jer je to klub koji mi je promenio karijeru", napisao je on.

PROČITAJTE JOŠ:

BONUS VIDEO 

Masaža mišića fudbalera Crvene zvezde Bena