Pantić, Petković
Youtube printscreen
Pantić, Petković

Youtube printscreen

Pantić, Petković, Foto: Youtube printscreen

Često se kaže za Srbiju da ima sedam miliona selektora i tu nema ništa loše, valjda je prirodno da ljudi izraze mišljenje o temi koja ih zanima. Za većinu muškaraca nema zanimljivije teme od fudbala, a tako je bilo i u nekadašnjoj SFRJ kada smo imali "22 miliona selektora". Sa te strane je sasvim prirodno da mnogi ljudi imaju različita viđenja kako bi trebalo da izgleda državna selekcija, često da budu subjektivni, međutim postoje fudbaleri za koje su apsolutno svi smatrali da "moraju da igraju", a selektori su ih izbegavali.

Spisak je naravno veoma dug, a ovo je lista pet najboljih igrača koji su malo ili gotovo nimalo pružili našoj reprezentaciji, ali ne svojom krivicom.

Josip Skoblar

Kada vidite da je Skoblar igrao šest godina u državnom dresu (1961-1967), da je odigrao 32 meča i postigao 11 golova, možda biste pomislili da ne pripada ovoj listi. Greška. Najbolje godine zadarskog napadača usledile su upravo nakon tog perioda igranja u reprezentaciji i to se poklopilo sa njegovim napuštanjem domaćeg prvenstva i odlaskom u Nemačku, potom i Francusku. Dok je igrao za OFK Beograd, Skoblar je bio manje-više redovan na spisku reprezentativaca, ali selektori su nakon njegovog prelaska u Hanover odlučili da forsiraju igrače iz naše lige. Šta je Skoblar uradio narednih godina? Pa postao je Zlatna kopačka Evrope sa rekordna 44 gola u jednoj sezoni u Francuskoj, tokom svog perioda u Marselju postigao 179 pogodaka na 212 utakmica, dobio nadimak "Mister Gol", a kada se pravi idealni tim francuske lige svih vremena jedno ime je neizostavno - Josip Skoblar. On je sa 26 godina završio reprezentativnu karijeru, a mogao je da bude udarna igla gotovo još jednu deceniju.

Slobodan Santrač

Još jedan OFK-ovac, fudbaler koji je najveći deo karijere proveo na Karaburmi, a igrao je i za Grashopers, Partizan i Galeniku. Santrač je kada se uzmu u obzir sve kategorije ubedljivo najbolji strelac u istoriji fudbala na ovim prostorima, postigao je čak 1301 gol u karijeri, takođe je najbolji strelac domaćeg prvenstva svih vremena, ali je u dresu SFRJ odigrao - osam mečeva. Na tih osam utakmica, ali i svega 110 minuta igre, uspeo je jednom da se upiše u strelce i nikada nije uspeo da se nametne kao opcija za državni tim. Ako je za Skoblara bilo presudno to što je otišao iz tadašnje jugoslovenske lige, pa zato više nije dobijao šansu, svakako je veoma čudno što tu šansu nije dočekao Slobodan Santrač budući da je bio pojam rasnog golgetera za naše uslove. Bila je prevelika konkurencija u to vreme, međutim apsolutno je ispravan utisak da popularni "Sani" nije dobio zasluženu priliku da uradi nešto više.

Vahid Halilhodžić

Halilhodžić je legenda Veleža, ali svoje najsvetlije trenutke je doživeo u Nantu. U francuski klub je stigao 1981. i za pet godina uspeo da osvoji nekoliko trofeja, među kojima je i titula šampiona države, a dva puta je bio najbolji strelac prvenstva, jednom završio i na trećem mestu u Evropi. U državnom timu je za celu karijeru zabeležio 15 nastupa i postigao osam golova. Veliki pritisak je u to vreme bio od strane publike da "Vaha" dobije veću ulogu, međutim selektor Miljan Miljanić je verovao drugim napadačima, a kada je bio u naponu snage 1982. na Svetskom prvenstvu je odigrao tek nešto više od poluvremena. Halilhodžić nije krio nezadovoljstvo i u godinama nakon igračke karijere, više puta je naglasio kako je njegovo "dugo muslimansko prezime" krivo što ga nije bilo više u plavom dresu, te da je zbog vere smetao glavnim ljudima u Beogradu. Nelogičan stav, uzevši u obzir koliko je muslimanskih fudbalera igralo za SFRJ, ali da je mogao da dobije više poziva, mogao je.

Milinko Pantić

Radomir Antić se takođe može naći na ovom spisku budući da je samo odigrao desetak minuta za Jugoslaviju, ali uzevši u obzir konkurenciju na njegovoj defanzivnoj poziciji u to vreme, može se reći da bi bio diskutabilan izbor. Onaj ko nije diskutabilan je njegov pulen Milinko Pantić. Nakon Partizana, Olimpije i Panioniosa, Pantić je zaigrao za madridski Atletiko i bio najbolji igrač ekipe koja je pod dirigentskom palicom Radomira Antića osvojila duplu krunu u Španiji 1996. godine. Pantić je u narednoj sezoni bio i najbolji strelac Lige šampiona, ali je za tadašnju Socijalističku republiku Jugoslaviju zabeležio svega dva nastupa. Zanimljivo, selektor SRJ je u to vreme bio još jedan "odabrani" sa ove liste - Slobodan Santrač.

Dejan Petković Rambo

Najbolji strani igrač u istoriji "najfudbalskije" zemlje sveta Brazila, Rambo Petković je verovatno prva asocijacija za sve "nedužno otpisane" igrače srpskih ili jugoslovenskih reprezentacija. Genije s loptom, "desetka" kakvih više nema u fudbalu, Petković je imao svoje promašaje u Evropi, ali je u Južnoj Americi postao ikona i u konkurenciji neverovatnih brazilskih tehničara uspeo da nađe svoje mesto i izdvoji se golovima, asistencijama i velikim mečevima. To nije bilo dovoljno za naše selektore i Rambo je zabeležio svega osam nastupa u državnom timu, a kada je u dresu Flamenga bio u najboljoj formi, poziv je uvek izostajao. Ostalo je pitanje zašto je to tako, sam Petković i danas traži odgovore, ali ih nema, pitanje je da li će ih i biti.

Ko je po vašem mišljenju fudbaler kog su selektori "oštetili" i ko je mogao više da doprinese našoj reprezentaciji?

Komentari (3)

S

24.04.2020 00:53

Glupa je tvrdnja Vahina da ga nisu zvali jer je musliman pa u tom periodu je bilo toliko muslimana,Šljivo,Baždarević,Hadžibegić,Sušić,Baljić. Pre će biti da je tim sastavljan po ključu(malo bolje pogledati sastave), a i taktika je bila sa Zlatkom Vujevićem ,Sušićem i Šurjakom dakle bez klasičnog centarfora(pa ni Dule Savić koji je bio bolji od njega se nije naigrao.

Selekom

24.04.2020 01:03

Santrač je igrao za reprezentaciju i to katastrofalno i znalo se da je klupski igrač isto kao i Moca Vukotić,Slaviša Žungul, Edin Bahtić ranije Stevan Ostojić,Cole Janković. U svojim klubovima fantastični u reprezentaciji katastrofa.Pantić i Petković su stvarno oštećeni ali mislim da je nekom u FS-u to odgovaralo

Војвода

24.04.2020 20:27

Овај Халилхоџић је толико глуп да је успео сам себе да рани у стражњицу. Каже да није могао да игра, јер је муслиман. За то време су у репрезентацији СФРЈ играли: Едхем Шљиво, Мирсад Баљић, Фарук Хаџибегић, Мехмед Баждаревић, Сафет Сушић, Харис Шкоро, Рефик Шабанаџовић, Енвер Марић, Енвер Хаџиабдић. Све у свему сви ови горенаведени да се скупе- не могу да поједу ни кило свињетине.