Rafa Benitez
Profimedia
Rafael Benitez sa svojim psima

Instagram

Rafael Benitez sa svojim psima, Foto: Instagram

Ispričao je nekada davno, još početkom 19. veka, američki pisac Hju Lofting priču o Džonu Dulitlu, doktoru koji ima moć da razgovara sa životinjama. Naravno, reč je o izmišljenom liku koji je živeo duboko u njegovoj mašti, a fiktivno je smešten negde u Engleskoj. Originalno, reč je o starijem gospodinu u fraku i s cilindrom na glavi, dok je se njegov izgled u novije vreme mahom povezuje sa Edijem Marfijem, koji ga je glumio na velikom platnu.

PROČITAJTE JOŠ:

E pa, nije Lofting bio daleko od istine. U Engleskoj zaista postoji osoba koja govori s životinjama i zaista je doktor, ali ne medicine ili veterine, već fudbala, i zove se Rafael Benitez. Jedina razlika između njega i Doktora Dulitla je to što španski trener s životinjama pokušava da razgovara, ali ga one ne razumeju. A on se trudi, i to mnogo. Priča im na španskom i engleskom, na jedina dva jezika koje zna, no sve je to uzalud.

- Volim pse, imam ih tri i često razgovaram s njima. Pričam im na engleskom i na španskom, ali mi ne ide. Ne shvataju ni jednu jedinu reč koju im kažem. Nema veze, nema odustajanja. Nastaviću da ih učim i treniram, pa ću možda u budućnosti imati više uspeha - kaže španski stručnjak, koji sedi na klupi Njukasla.

Brus Li

EPA

Brus Li, Foto: EPA

Obožavam Brusa Lija, zbog njega sam se stalno tukao

Benitez je kao mlad pokazivao veliku ljubav prema borilačkim sportovima, pogotovo džudou, ali i košarci.

- Kad sam bio mlađi, trenirao sam džudo i imam crni pojas. U to vreme sam mnogo voleo Brusa Lija i često se tukao. Posle džudoa sam trenirao košarku i voleo Dražena Petrovića, koji je igrao u Realu. Inače, volim košarku, ragbi i američki fudbal, ali nikako kriket. Taj sport ne razumem - rekao je Benitez.

Čovek koji je pre 12 godina s Liverpulom trijumfovao u Ligi šampiona svoju ljubav prema životinjama nikad nije krio i javnosti je predstavio svoja tri ljubimca. Nemačkog ovčara Reda, engleskog šringer španijela Šilju i labradora Klema.

- Moja ćerka se zove Klaudija, a njena prijateljica Ema, pa smo onda od ta dva imena napravili jedno i psa nazvali Klem. Što se Šilje tiče, on je ženin i mogu vam reći da je gazda u kući. Njega svi moramo da slušamo. S njim nema zezanja.

Španski stručnjak je, kako sam kaže, odrastao uz kućne ljubimce i ne bi mogao da zamisli da ih nema pored sebe.

- Od kada znam za sebe, uvek sam se igrao s psima i ostalim životinjama. Odrastao sam uz njih jer su mi dva ujaka, brat i sestra veterinari. S 26 godina sam imao dobermana, koji je bio unuk šampiona Sjedinjenih Američkih Država. Uf, kakav je to pas bio. Dobar, snažan i brz, ali je nažalost s tri godine uginuo od tumora na mozgu. Dok sam ga trenirao, uvek sam trčao s njim i to nije bilo nimalo lako. Živeo sam na četvrtom spratu i po nekoliko puta dnevno ga izvodio napolje. Krenem polako, a onda on potrči i ja s njim trčim niz stepenice i uz stepenice. Osim njega, imao sam i jednog malog psa, koji je živeo samo 14 dana - kaže Španac.