Stefan Cvetanović
D. Briza
Stefan Cvetanović

D. Briza

Stefan Cvetanović, Foto: D. Briza

Ponekada morate otići daleko da biste uspeli. Baš takav je slučaj sa Stefanom Cvetanovićem, momkom iz Beograda, rođenom pre 22 godine, koji je tokom prošle sezone postao zvezda koledž fudbala!

PROČITAJTE JOŠ:

Decembra prošle godine ovaj momak postao je član idealnih 11 po izboru trenera. A kako i da ne bude, kada je postigao 28 golova. Ipak, ne tako davno Stefan je bio daleko od priznanja i uspeha.

- Počeo sam u Partizanu, ali sam u Zemunu pružao najbolje partije, i to kod trenera Ivana Đurovića. Bio sam najmlađi prvotimac i sa 16 godina sam debitovao. Zatim sam bio u Dorćolu, Zeti, Slovačkoj, gde sam se povredio i nisam igrao šest meseci. Vratio sam se u Srbiju, u BASK, ponovo kod Đurovića, da bi nedugo potom dobio ponudu iz Amerike, gde sam video da je to dobra prilika za mene da igram fudbal i završim školu - počeo je priču Cvetanović.

I bajka je mogla da počne.

- Bio sam najbolji strelac i najbolji novi igrač u ligi sa 28 golova. Bio sam i u timu sezone. Moj gol je bio treći najbolji potez u SAD u svim koledž sportovima. Ispred mog gola bili su samo jedan tačdaun i jedna golmanska odbrana. Šteta što nismo osvojili ligu u kojoj se takmičimo, bili smo dobri.

Stefan Cvetanović

D. Briza

Stefan Cvetanović, Foto: D. Briza

Za obične ljude slika života na koledžu - konkretno, Stefan je na Univerzitetu Oklahoma Veslejan - jeste nepoznanica. Zato mladi napadač objašnjava.

- Čitav dan nam je isprogramiran. Doručak, škola, ručak, trening, posao. Kasnije učenje, večera, spavanje. Ima malo slobodnog vremena.

Za Amerikance ne važe da su fudbalski fanatici, ali daleko od toga da ne prate dešavanja u fudbalu.

Devojke u sobi, samo utorkom i nedeljom

U Srbiji je koledž sinonim za blud i žurke, ali to nema veze sa školom na kojoj je Stefan.

- Ovaj je baš hrišćanski. Ne može da se tu mnogo, da tako kažem, zeza. Žurke ne možeš da praviš, pošto tako nalažu pravila. Postoje termini kada možeš da dovodiš nekog u svoju sobu. Postoje muški i ženski dom. Tipa, utorkom i nedeljom možeš da dovedeš drugaricu ili devojku u svoju sobu. Striktno je. Ako uradiš suprotno - letiš. Svakog petka je kapela, kada pevaju u horu. Ma, koledž je mirniji nego što je bila moja osnovna škola.

 - Prate, doduše, ne kao košarku, taj sport je za njih svetinja. Gledaju nas profesori, studenti dolaze na naše utakmice. I ja, takođe, idem da podržavam kolege koji se takmiče u drugim sportovima. Ljudi mi prilaze posle mečeva, čestitaju mi. Tako je bilo posle prve utakmice kada sam dao het-trik, a kasnije je to postalo uobičajeno. 

Znamo dobro da se Amerikanci muče s izgovorom srpskih prezimena. To je i Cvetanović iskusio.

- Svi me znaju po nadimku Ćeća. Teško im je da izgovore prezime, pa se desi da me zvanični spiker najavi kao Stefan Ćeća.

Stefanov tim je prepun stranaca. Uz Srbe, tu su i Brazilci, Španci, Čileanci...

- Svi su dobri momci, imamo o čemu da pričamo. Mali je gradić, nema tu mnogo mesta da izlazimo ili šetamo. Družimo se u kampu, u kafeteriji i menzi. Navikli su se na nas, Srbe, pošto nas već nekoliko godina ima na koledžu. Znaju svi ko smo. Mi, Srbi, kad jedemo, sedimo za istim stolom i držimo se zajedno.

I tokom tog sedenja dolazimo do jednog „problema“.

Tata Zlatan

Ko je najveća fudbalska zvezda u SAD?

- Ma, Zlatan Ibrahimović je tata. A što se Amerikanaca tiče, dugo je bio Klint Dempsi, sada nema tako nekog igrača, koji je toliko dugo na sceni. 

 - Voleo bi da jednog dana u menzi naručim sarmu, ali, nažalost, to je nemoguće. Nisam se navikao na njihovu hranu, taj ukus mi ne odgovara. Oni njihovi burgeri nisu ništa posebno.

Što se tiče planova, Stefan je jasan.

- Voleo bih da se oprobam u MLS-u, ali ono što bih najviše želeo jeste da zaigram profesionalno. Ipak, ne bežim ni od toga da završim školu. Ja sam smer biznis-menadžer. Prvi semestar mi je bio lak, dobro sam prošao, izabrao za naredni i nadam se najboljem - završio je Stefan.