Bundesligaški zid za Dinamo Berlin!
Svet je minulog novembra slavio - ili, hm, žalio - što onomad pade Berlinski zid. Tri decenije kasnije, ostavljajući istoričarima i političarima da i dalje procenjuju šta je planeta time dobila, a šta izgubila (SSSR i SFRJ, na primer), da vidimo gde je fudbal bivše Demokratske Republike Nemačke.
Gde je, najpre, Dinamo Berlin, rekorder po broju titula? Gde su ostali prvaci: Dinamo Drezden, Hanza i Magdeburg, jedini osvajač evropskog kupa iz te države (Kup kupova 1974)? Gde je čuveni Karl Cajs, gde su svi ostali iz Oberlige 1990/91?
Gec i Šlegel prebegli iz Beograda na Zapad!
Fudbaleri Dinama držani su pod strogom disciplinom. Prisluškivani su im telefoni, pratili su ih agenti Štazija na međunarodnim putovanjima, pojedini su bili čak i regrutovani za doušnike. I, dabome, nikakav kontakt sa Zapadom nije bio dozvoljen. Uprkos tome, dvojica su uspela da prebegnu. I to iz Beograda! Učinili su to Falko Gec i Dirk Šlegel, iskoristivši gostovanje Partizanu u osmini finala KEŠ 1983/84. Iz glavnog grada Jugoslavije otišli su u Zagreb, a tamo uz pomoć generalnog konzulata SR Nemačke dobili lažne pasoše da bi mogli da pobegnu u Minhen. Novinska agencija DR Nemačke izvestila je da su „Geca i Šlegela zaludeli zapadnonemački menadžeri velikim novcem i da su oni izdali svoj tim“.
Ukratko, gledajući sadašnjicu fudbala ujedinjene Nemačke, tih istočnjaka nema nigde. Raspoređeni su od drugog (samo Drezden) do čak šestog ranga, a u prvom nema nijednog kluba koji je odigrao poslednju sezonu prvenstva nekadašnje zemlje tvrdog socijalizma i „vartburg“ limuzina. Hanza, poslednji šampion u svetu čuvenog DDR-a, sada igra u trećoj ligi, takođe bivši bundesligaš Kotbus je u četvrtoj, Magdeburg u trećoj... A Dinamo?
Tom prva pobegulja, Zamer izbegao Zvezdu
U novembru 1989. Zid je pao, otvorila se granica prema Zapadu, da bi se dve zemlje istog naroda ujedinile u oktobru naredne godine. Da je Istočna Nemačka doživela tektonske promene tokom fudbalske sezone 1989/90, dokaz je i dozvola igračima da prelaze u zapadne klubove. Prvi je to učinio Andreas Tom, u februaru 1990. napustio je Dinamo Berlin i pojačao Leverkuzen. U leto te godine, pošto su osvojili Oberligu s Drezdenom, u Bundesligu otišli su i potonji proslavljeni reprezentativci „pancera“ - Ulf Kirsten (Leverkuzen) i Matijas Zamer (Štutgart). I tako su izbegli dvoboj sa Zvezdom, u proleće 1991, na njenom šampionskom putu ka Bariju.
Štazi stvorio šampiona
Rušenjem betonske zmije koja je fizički i ideološki delila najveći nemački grad od 1961. do 1989. u istoriji su ostale zakopane i titule berlinskog kluba. Deset uzastopnih titula (1979-1988)! Rođen 1954. kao deo Sportskog društva Dinamo, a 12 godina kasnije izdvojen iz SD i reformisan u Berliner FK Dinamo, doduše nije sahranjen poput osnivača - Državnog sekretarijata za državnu bezbednost, iliti tajne policije Štazi, ali teško da će ponoviti slavu iz poslednje decenije države s one (ili ove) strane gvozdene zavese. Štaviše, i Bundesliga je sve ove decenije bila nedostižna za klub pored čijeg doma se protezala Rampa antifašističke zaštite (za istočne Nemce) ili Zid sramote (za zapadne).
Kada mu je 1966. udahnut novi život, plan je bio da Berliner postane najbolji klub u DRN, da njegovi igrači budu heroji socijalizma. Imao je najbolje uslove, dovođeni su najbolji igrači i treneri. Međutim, Dinamo Drezden je dominirao sedamdesetih godina, ispred Magdeburga i Forvertsa, vojnog kluba koji je moćni Štazi premestio iz glavnog grada u Frankfurt na Odri da ne bi bio konkurencija miljeniku. Uprkos zapaženim nastupima u evrokupovima (1971/72. polufinale Kupa kupova - eliminisan od moskovskog Dinama; 1972/73. treće kolo Kupa UEFA - Liverpul), Berlici nisu mogli do šampionskog lovora. Sve do 1979.
Leto ranije, kaže legenda, predsednik Berlinera Erih Milke, drugi čovek Štazija, otišao je u Drezden na proslavu titule i u govoru obećao da će biti učinjeno sve da u narednoj sezoni prvak bude iz Berlina i da je sada red na njegov Dinamo. Tako je zaista i bilo.
Tamo su padali naši večiti rivali
Dom Dinama je „Fridrih-Ludvig-Jan“, stadion nazvan po ocu nemačke gimnastike. Otvoren je 1. oktobra 1952. i drugi je po veličini u Berlinu (19.708 sedišta). Iza njegove zapadne strane protezao se Zid. Dinamo je tu osvojio devet od deset titula (nije 1986/87. zbog renoviranja). Na njemu su gostovali Liverpul, Hamburger, Roma, naši velikani Crvena zvezda (1978, 5:2) i Partizan (1983, 2:0)... Koncert Majkla Džeksona 4. septembra 1992. privukao je 35.000 gledalaca. Prema poslednjem planu, 2020. biće srušen, a za uređenje kompletnog prostora biće izdvojeno 170 miliona evra (85 miliona za novi stadion).
Ta sezona 1978/79. bila je zapravo prekretnica za fudbal DR Nemačke. Berlinski Dinamo krenuo je s deset pobeda, na kraju ih je imao 21 i konačno je osvojio lovor. Usledio je niz od još devet, okićen i serijom od 36 mečeva bez poraza (1982-1984), ali uz spekulacije da je dominacija zasluga i nameštanja. Građani, navijači drugih klubova, čak i članovi socijalističke partije, pisali su peticije vlastima žaleći se na navodne uspehe Dinama. Mržnja, koja je jačala kako su se titule nizale, na gostovanjima je eskalirala skandiranjem: „Svinje Štazijeve“.
GDE SU KLUBOVI IZ POSLEDNJE SEZONE DR NEMAČKE OBERLIGA 1990/91. DANAS
1. Hanza Roštok Treća liga
2. Dinamo Drezden Druga liga
3. Rot-Vajs Erfurt Četvrta liga
4. Hemi Hale Treća liga (kao Halešer)
5. Hemnicer Treća liga
6. Karl Cajs Jena Treća liga
7. Lokomotiva Lajpcig Četvrta liga
8. Štal Brandenburg Šesta liga
9. Štal Ajzenhitenštat Šesta liga (kao Ajzenhitenštat)
10. Magdeburg Treća liga
11. Berlin Četvrta liga
12. Zahsen Lajpcig Četvrta liga (kao Hemi)
13. Kotbus Četvrta liga
14. Viktorija Frankfurt (Odra) Šesta liga (kao Frankfurt)
Tačerka molila Gorbačova
Po ujedinjenju Nemačke 1990. vinsko-crveni ponovo su promenili ime, ovog puta u FK Berlin, kako bi se distancirali od prošlosti. U sezoni 1991/92, prvoj po prijemu klubova s Istoka, nekadašnji Dinamo smešten je u treću ligu. Zbog želje navijača 1999. vraćeno mu je ime Berliner FK Dinamo, ali bez moćnog zaštitnika (Štazi) i pomoći sudija, te gubitka najboljih igrača (pojačali timove Bundeslige), tonuo je, tonuo i početkom 2000. ispao u petu diviziju. Navijači, uglavnom skinhedsi, spasli su ga gašenja i 2004. oporavljen se vratio u četvrtu, gde je i danas. U Regionalnoj ligi grupa Severistok.
A možda bi DR Nemačka i dalje postojala, a i Dinamo vladao njenim fudbalom, da je Mihail Gorbačov poslušao Margaret Tačer. Dvadeset godina po padu Berlinskog zida „Tajms“ je, naime, objavio da je dva meseca uoči rušenja britanska premijerka zamolila prvog čoveka SSSR da to spreči. „Ni Velika Britanija ni zapadna Evropa ne žele ujedinjenje Nemačke“, uveravala ga je Čelična Ledi. Gorbačov je ubrzo potvrdio da je Zapad činio sve da ne dođe do ujedinjenja („Miteran mi je rekao da toliko voli Nemačku da bi radije da ih imamo dve“, istakao je Rus), ali nije dao znak sovjetskim tenkovima da napuste kasarne.
ŠAMPIONI DR NEMAČKE
Dinamo Berlin 10
Dinamo Drezden 8
Forverts Berlin 6
Karl Cajs Jena 3
Magdeburg 3
Vizmut Karl-Marks-Štat 3
Rot-Vajs Erfurt 2
Hemi Lajpcig 2
Cvikau 2
Turbina Hale 2
Hanza 1
FK Karl-Marks-Štat 1
Zid je pao. Pod ruševinama su ostale i titule Dinama iz Istočnog Berlina.