kiša meteora
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Kada bi bilo nekako moguće leteti kroz ekstremne uslove Neptunove atmosfere, mogli bismo doživeti fascinantan fenomen dijamantske kiše. Prema novoj studiji međunarodnog tima istraživača, takva dijamantska oluja mogla bi biti relativno česta u celom univerzumu.

Ugljenik se može povezati u kristal na džinovskim, ledenim gasovitim planetama kao što su Neptun i Uran zbog ultra visokih temperatura i visokog pritiska. Ovi uslovi razgrađuju ugljovodonike kao što je metan, omogućavajući atomima ugljenika da se povežu zajedno i formiraju čestice čvrstog dijamanta.

Na osnovu eksperimenata prijavljenih u najnovijoj studiji, u kojoj se procesi formiranja dijamanata simuliraju u laboratorijskim uslovima, pragovi temperature i pritiska za ovu vrstu formiranja dijamanata su niži nego što su naučnici mislili. Ovo bi omogućilo dijamantski pljusak na manjim gasovitim planetama, takozvanim mini-Neptunima.

Mnogo ih je za koje znamo izvan Sunčevog sistema. Ovi nalazi bi takođe mogli da objasne neke misterije o Uranu i Neptunovim magnetnim poljima. „Ovo revolucionarno otkriće ne samo da produbljuje naše znanje o našim lokalnim ledenim planetama, već ima i implikacije za razumevanje sličnih procesa u egzoplanetama izvan našeg Sunčevog sistema“, kaže fizičar Zigfrid Glenser iz SLAC National Accelerator Laboratori.
 

Tim koji stoji iza nove studije koristio je evropski laser bez rendgenskih elektrona (KSFEL), laser bez rendgenskih elektrona, da prati dijamante koji se formiraju od polistirenskog filma sa ugljovodoničnim jedinjenjem. Ova konfiguracija je omogućila timu da dobije bolji uvid u proces nego što je to bilo moguće u prethodnim eksperimentima.

To dugotrajno ispitivanje je sugerisalo da, iako su intenzivan pritisak i super-visoke temperature i dalje veoma potrebni, možda neće morati da budu tako ekstremni kao što se ranije mislilo. Što se tiče planeta, ovo sugeriše da bi dijamanti mogli da se formiraju na manjoj dubini nego što su naučnici procenili, što bi onda značilo da bi čestice dijamanata koje padaju, povlačeći gas i led zajedno sa sobom, mogle da utiču na magnetna polja planeta.

Za razliku od Zemlje, ledene planete poput Neptuna i Urana nemaju simetrična magnetna polja. To je do sada bila misterija - što sugeriše da se magnetna polja ne formiraju u jezgru planete - a dijamanti bi mogli da pomognu da se to objasni.

 

„Ovo bi moglo da pokrene kretanje unutar provodnog leda koji se nalazi na ovim planetama, utičući na stvaranje njihovih magnetnih polja“, kaže fizičar Mungo Frost iz Nacionalne laboratorije za akceleratore. Sve su to intrigantne stvari koje buduće studije mogu detaljnije razmotriti.

Poslednjih godina naučnici su se približili razumevanju kako ovaj proces može da funkcioniše na udaljenim planetama i kakve bi posledice mogle biti. Ko zna – možda ćemo jednog dana moći da uradimo neka prava terenska istraživanja u zahtevnim atmosferama Neptuna i Urana, što će nam omogućiti da iz prve ruke vidimo kako se formira ova dijamantska kiša.

„Dijamantska kiša na ledenim planetama predstavlja nam intrigantnu zagonetku za rešavanje“, kaže Frost.
 

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading