Stanovnici Utkiagvika na Aljasci su sredinom novembra poslednji put ove godine videli Sunce. 

Temperature u ovom periodu padaju duboko ispod nule, ali duge i vedre noći pružaju odlične uslove za posmatranje polarne svetlosti.

Grad ima blizu 500 stanovnika, a  većina kuća greje se prirodnim gasom iz obližnjih nalazišta. U domaćinstva koja nisu priključena na vodovod voda se doprema cisternama, a prodaja alkohola u gradu je zabranjena.

Aljaska

Lov i ribolov i dalje imaju važnu ulogu u lokalnoj privredi i ishrani stanovništva. Nakon uspešne sezone lova na kitove, pripadnici naroda Iñupiat u junu slave festival Nalukataq.Jedan od najprepoznatljivijih simbola grada je luk napravljen od kitovih kostiju, poznat kao „Vrata Arktika“. U Utkiagviku se nalazi i kitolovačka stanica Cape Smythe iz 1893. godine, koja važi za najstariju građevinu sa drvenom konstrukcijom na Arktiku.

Polarna noć je prirodna pojava karakteristična za oblasti oko Severnog i Južnog pola, tokom koje Sunce najmanje 24 sata ne izlazi iznad horizonta.Nastaje zbog nagiba Zemljine ose od oko 23,5 stepeni. Tokom zime na severnoj hemisferi, Severni pol je okrenut od Sunca, zbog čega pojedini delovi Arktika ostaju bez direktne sunčeve svetlosti.

Što je mesto bliže Severnom polu, polarna noć duže traje. U Utkiagviku traje oko dva meseca, dok u oblastima severnije od njega može potrajati znatno duže.

Aljaska

Iako Sunce ostaje ispod horizonta, grad nije neprekidno u mraku. Oko podneva može se pojaviti slaba plavičasta ili narandžasta svetlost, nalik sumraku, nastala rasipanjem Sunčeve svetlosti u atmosferi.

Tokom ostatka dana, veštačko osvetljenje u domovima, ulicama i prodavnicama neophodno je za svakodnevni život. Ista geografska specifičnost koja Utkiagviku zimi donosi dugu polarnu noć, leti izaziva suprotnu pojavu – „ponoćno Sunce“.Od sredine maja do početka avgusta Sunce ne zalazi ispod horizonta, pa stanovnici nedeljama uživaju u neprekidnoj dnevnoj svetlosti, piše protothema.

.