Koliko smo spremni da poverujemo u ono što nam kaže gatara? Da li neko zaista može da pročita našu sudbinu u kartama, pasulju ili sa dlana ili ponekad tek naknadno povezujemo događaje sa onim što nam je ranije rečeno?

Jedna žena podelila je iskustvo koje joj je, kako kaže, ostalo urezano u sećanje. Gatara joj je, dok joj je gledala u karte, rekla da nijedan od muškaraca koji joj se tada dopadaju nije pravi za nju i da će joj se za nekoliko godina vratiti neko iz prošlosti.

Ono što se dogodilo kasnije učinilo joj je ovo predviđanje još neobičnijim.

„Nijedan od njih nije dovoljno dobar za tebe“

„Neka žena u gradu pre šest godina sasvim slučajno mi je ponudila da mi gleda u karte i pitala sam je šta kaže za ljubav. Rekla mi je da odaberem tri muškarca koji mi se sviđaju.

Kada sam zamislila tri momka, ona mi je rekla: 'Od ta tri frajera nijedan nije dovoljno dobar za tebe. Ništa od njih. Nego će se tebi za jedno tri godine vratiti jedan čovek iz prošlosti. Ti ćeš se u njega zaljubiti i udaćeš se za njega.'“

Žena tada, kako navodi, nije znala na koga gatara misli.

„Sretnem ja njega u pošti“

A onda se, dve i po godine kasnije, dogodio susret koji ju je podsetio na njene reči.

„Stvarno sretnem ja njega, al' za dve i po godine u pošti. Inače je dosta stariji, pa mi nije palo na pamet da je on u pitanju, ali sam kao mlada devojka u njega bila jako zaljubljena.

Pozvao me na kafu i tad mi je kliknulo šta se dešava. Zaljubila sam se.“

Upravo tada joj se, prema njenom svedočenju, vratilo sećanje na ono što joj je gatara rekla nekoliko godina ranije.

Ponovni susret sa gatarom

Priča tu nije završila. Žena je gataru ponovo srela, ali ovog puta pod potpuno drugačijim okolnostima.

„Gataru sam opet jednom srela, dosta je ostarila, ali sam je odmah prepoznala.

Držala je pod ruku neku ženu koja joj je pomagala. Jedva je hodala. Okrenula se ka meni i nešto mi graknula u lice...

Žena koja ju je držala reči mi pravdajući se: 'Luda je, ne obaziri se na nju, stalno nešto psuje...'

Ali gatara je uporno pokušavala nešto da mi kaže. Prišla sam joj bliže, a ona me pogledala mutnih očiju:

'Jesam li ti rekla?!?!'

Nasmejala se nekim hrapavim, napuklim smehom i produžile su dalje. Ja sam ostala da stojim skamenjena na sred ulice...“

Da li je predviđanje zaista bilo proročanstvo?

Ovakve priče prirodno otvaraju pitanje zbog čega nam neka predviđanja ostanu posebno upečatljiva. Kada se kasniji događaj podudari sa ranijim rečima, lako je u njemu videti potvrdu da je neko zaista „video budućnost“.

Ipak, jedno lično iskustvo samo po sebi ne može da potvrdi da gatari imaju natprirodne sposobnosti. Predviđanja mogu biti dovoljno široka da se kasnije povežu sa različitim događajima, dok ljudi prirodno bolje pamte ona koja su se poklopila nego ona koja nisu.

Bez obzira na to kako će neko protumačiti ovu priču, njen najneobičniji deo ostaje susret žene sa muškarcem iz prošlosti – događaj koji ju je, kako sama kaže, podsetio na reči koje je čula godinama ranije.