Jedna od njih je i bukvar – prva knjiga uz koju su generacije dece učile da čitaju i pišu. Ali zašto se ta knjiga zove upravo tako?

Odgovor vodi daleko u prošlost, u vreme staroslovenskog jezika, kada su pojedine reči imale značenja koja danas više ne prepoznajemo.

Kako je u viralnom videu objasnio domaći influenser poznat kao Cvijetko, naziv „bukvar“ povezuje se sa starim značenjem reči „bukva“. Ona nije označavala samo drvo koje i danas poznajemo pod tim imenom, već se koristila i u vezi sa slovima i pisanjem.

Prema jednom tumačenju, veza između bukve i pisanja može se objasniti time što se nekada pisalo ili urezivalo po kori drveta. Vremenom je reč počela da se povezuje sa slovom, odnosno znakom kojim se nešto zapisuje.

Od takvog značenja nastala je i reč bukvar, naziv za knjigu namenjenu učenju početnih slova i čitanja. Za decu koja su tek sedala u školske klupe, bukvar je predstavljao prvi korak u svet pisane reči.

Zanimljivo je da bukvar nije uvek bio jedini naziv za ovu vrstu knjige. U različitim periodima i krajevima mogli su se čuti i izrazi azbukvar i bekavica.

Naziv azbukvar prilično je lako objasniti – u njemu se nalazi reč „azbuka“, odnosno naziv za slovenski sistem pisanja. Sa druge strane, izraz bekavica povezuje se sa nekadašnjim načinom izgovaranja i sricanja slova.

dd

Tu se priča o starim značenjima ne završava. I sama reč slovo danas može da izazove zabunu kada je posmatramo iz istorijske perspektive. U starijem jeziku mogla je označavati ono što danas nazivamo rečju, pa je upravo odatle povezujemo i sa izrazima poput „držati slovo“.

Zbog toga neke svakodnevne reči u sebi kriju čitave male istorije jezika. Iako nam je danas „bukva“ jednostavno naziv za drvo, a „bukvar“ školska knjiga, njihova jezička veza podseća na vreme kada granica između drveta, pisanja, slova i reči nije bila ista kao danas.

Možda upravo zato sledeći put kada čujete reč bukvar, nećete pomisliti samo na prvu školsku knjigu. Iza njenog naziva krije se mnogo starija priča o slovima, pisanju i jeziku.