Postoje mesta na svetu gde je život težak zbog vrućine, gužve ili siromaštva, ali ruski grad Noriljsk kao da je dobio sve najteže uslove odjednom. Nalazi se duboko unutar Arktičkog kruga, zime su brutalne, sunce se nedeljama ne pojavljuje, a do grada ne vodi nijedan klasičan drumski put koji ga povezuje sa ostatkom Rusije.

U Noriljsku danas živi oko 176.000 ljudi, a grad se nalazi u Krasnojarskom kraju. Do njega se uglavnom stiže avionom, dok je drugi pravac preko reke Jenisej i obližnje luke Dudinka. Za strane državljane ulazak nije jednostavan, jer je za posetu potrebna posebna dozvola ruskih vlasti.

Na prvi pogled možda zvuči kao mesto na kraju sveta. Kada se malo dublje zagrebe, priča postaje još surovija.

Zima traje dugo, a sunce nestane na mesec i po

Temperature u Noriljsku tokom zime redovno padaju ispod minus 30 stepeni, a jak vetar čini da hladnoća bude još teža za podnošenje. Sneg, mećave i led deo su svakodnevice, pa život funkcioniše po pravilima koja su nama teško zamisliva.

Ali još neobičnija je polarna noć.

Tokom zime sunce u Noriljsku ne izlazi oko 45 dana. To ne znači samo da su dani kratki, već da stanovnici nedeljama žive bez pravog izlaska sunca. S druge strane, tokom leta događa se potpuno suprotan fenomen, ponoćno sunce, kada mrak praktično ne pada nedeljama.

Tako se život u ovom gradu odvija između dugih perioda tame i svetlosti koja leti gotovo ne prestaje.

Grad je rastao uz logore Gulaga

Noriljsk nije nastao kao tipičan grad u kojem se prvo podignu kuće, škole i ulice, a potom dođu fabrike. Njegova istorija mnogo je mračnija.

Razvoj grada počeo je tridesetih godina prošlog veka, kada je Sovjetski Savez odlučio da iskoristi ogromna nalazišta nikla, bakra i paladijuma koja se nalaze na tom području.

Problem je bio u tome što se sve nalazilo na večitom ledu, usred gotovo nepristupačnog Arktika.

Veliki deo prvih rudnika, topionica, puteva i druge infrastrukture gradili su zatvorenici sistema Norilag, jednog od logora koji je bio deo sovjetskog Gulaga.

Tokom dve decenije kroz logorski sistem prošle su ogromne mase ljudi. Radili su u uslovima koji su bili gotovo nezamislivi na ekstremnoj hladnoći, uz glad, bolesti i iscrpljujući fizički rad.

Mnogi nisu preživeli.

Hiljade zatvorenika umrle su od smrzavanja, bolesti, neuhranjenosti i posledica teškog rada, pre nego što je sistem logora konačno ugašen pedesetih godina prošlog veka.

Bogatstvo ispod zemlje ostavilo je ogromnu cenu iznad nje

Iako su logori zatvoreni, rudarska i metalurška industrija ostala je srce Noriljska. Upravo zahvaljujući ogromnim nalazištima metala grad je opstao i nastavio da raste.

Ali cena je bila ogromna.

Decenije intenzivnog vađenja i prerade rude ostavile su Noriljsk na listama najzagađenijih industrijskih gradova na svetu. Poseban problem predstavljale su emisije sumpor-dioksida i drugih štetnih materija, koje su dovele do kiselih kiša i uništavanja vegetacije oko industrijskih postrojenja.

Na pojedinim područjima oko grada pejzaž izgleda gotovo beživotno, upravo zbog dugogodišnjeg industrijskog zagađenja.

Ekološka katastrofa dodatno pogodila grad

Noriljsk se 2020. godine ponovo našao u centru pažnje svetske javnosti zbog velike ekološke katastrofe.

Iz rezervoara u blizini lokalne termoelektrane izlila se ogromna količina dizel-goriva, koje je dospelo u okolno zemljište i vodotokove.

Posledice su bile velike, a incident je otvorio dodatna pitanja o tome koliko je infrastruktura izgrađena na permafrostu ranjiva kada se tlo menja i otapa.

Pa ipak, ljudi tamo ostaju

Najzanimljivije je možda to što, uprkos svemu, Noriljsk nije napušten grad.

Desetine hiljada ljudi svakog jutra ustaju, odlaze na posao, vode decu u školu, kupuju, kuvaju, druže se i žive sasvim obične živote u mestu koje sa strane deluje gotovo nestvarno.

Zgrade su masivne, arhitektura je gruba i prilagođena klimi, a svakodnevica podređena vremenu i industriji.

Noriljsk zato nije samo „najhladniji“ ili „najizolovaniji“ grad. On je istovremeno priča o rudnom bogatstvu, sovjetskoj prošlosti, ljudskoj izdržljivosti i ogromnoj ceni koju je priroda platila zbog industrije.

I kada pomislite da vam je teško jer je kod nas nekoliko dana tmurno i hladno, setite se mesta gde ljudi 45 dana čekaju da ponovo vide sunce.