U vremenu kada se kuhinje sve češće uređuju tako da izgledaju savršeno na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, sve više se postavlja pitanje da li su savremena dizajnerska rešenja zaista praktična koliko su atraktivna.

Veliki otvoreni prostori, takozvani open space koncept i prostrana kuhinjska ostrva danas su simbol modernog stanovanja. Ipak, upravo u svakodnevnom životu takva rešenja ponekad pokažu svoje nedostatke. Zbog toga se sve češće govori o kuhinjama iz vremena bivše Jugoslavije koje, iako danas deluju jednostavno i pomalo zastarelo, kriju brojna praktična rešenja.

Tada se mnogo manje razmišljalo o tome kako će kuhinja izgledati na fotografiji, a mnogo više o tome kako će služiti ljudima koji u njoj svakodnevno kuvaju, peru sudove i pripremaju hranu. Funkcionalnost je bila na prvom mestu, dok je estetika imala sporednu ulogu.

1. Kompaktan raspored omogućavao je manje hodanja i brže kuvanje

Jedna od glavnih karakteristika starijih kuhinja bio je kompaktan raspored elemenata. Osnovu je činio takozvani radni trougao - frižider, sudopera i šporet bili su postavljeni tako da budu dovoljno blizu i da se između njih može lako kretati.

U starijim stanovima udaljenost između tih ključnih tačaka često je bila relativno mala, pa se većina poslova u kuhinji mogla obaviti uz minimalno nepotrebnog hodanja.

Frižider, prostor za pranje namirnica i posuđa, kao i šporet, bili su na dohvat ruke. To je bilo posebno praktično u domaćinstvima u kojima se kuvalo više puta dnevno.

Za razliku od toga, današnje kuhinje često imaju veoma duge radne površine ili velika ostrva. Iako takav raspored može da izgleda luksuzno i moderno, tokom pripreme obroka može zahtevati mnogo više kretanja.

Ovaj princip pokazuje da veća kuhinja ne znači automatski i funkcionalniju kuhinju. Dobro osmišljena kompaktnost često može biti mnogo praktičnija od velikog, ali loše organizovanog prostora.

2. Visina radnih ploča bila je prilagođena svakodnevnom radu

Velika pažnja posvećivala se i ergonomiji. Radne ploče u starijim kuhinjama često su bile niže nego što je to danas uobičajeno, što je odgovaralo tadašnjem načinu projektovanja i prosečnoj visini korisnika.

Takva visina omogućavala je pripremu hrane bez prevelikog opterećenja leđa i ramena. U pojedinim kuhinjama i sudopera je bila postavljena nešto niže od radne površine, što je moglo da olakša pranje sudova.

Danas radne ploče često dosežu 90 do 95 centimetara, ali takva visina ne odgovara svima. Nekome može biti idealna, dok kod druge osobe može izazvati nelagodu i umor tokom dužeg rada.

Zato bi prilikom projektovanja kuhinje trebalo više voditi računa o visini i navikama onih koji će je svakodnevno koristiti. Moderna kuhinja ne mora da bude uniformna – najbolje rešenje je ono koje je prilagođeno čoveku.

3. U malim kuhinjama svaki centimetar imao je svoju svrhu

Stanovi su nekada često imali znatno manje kuhinje, pa je svaki centimetar prostora morao pažljivo da se iskoristi. Upravo su mala kvadratura i potreba za praktičnošću doveli do brojnih jednostavnih, ali veoma korisnih rešenja.

Plitki viseći ormari omogućavali su bolju preglednost jer su namirnice i posuđe bili lakše dostupni. Za razliku od dubokih elemenata, u kojima se stvari lako izgube i zaborave, ovakav raspored omogućavao je da se sadržaj brzo pronađe.

Pregrade i različiti držači pomagali su u organizaciji, dok su otvorene police i sušači za posuđe iznad sudopere omogućavali da najpotrebnije stvari budu odmah pri ruci.

Takva organizacija istovremeno je oslobađala radnu površinu i smanjivala vreme koje se provodi u traženju stvari. Sve je imalo svoje mesto, a kuhinja je bila organizovana prema svakodnevnim potrebama, a ne prema utisku luksuza.

4. Kuhinje su bile napravljene za život, a ne samo za fotografisanje

Još jedna prednost starijih kuhinja bila je jednostavnost održavanja. Materijali i površine birani su pre svega prema tome koliko dobro mogu da podnesu svakodnevnu upotrebu.

Glatke površine bile su jednostavne za čišćenje, zidne pločice štitile su zidove od prskanja i mrlja, dok su podovi od linoleuma bili praktični za održavanje.

Možda takva kuhinja nije izgledala luksuzno ili posebno moderno, ali iza jednostavnog dizajna postojala je jasna logika. Kuhinja je bila radni prostor u kojem se svakodnevno pripremala hrana, pralo posuđe i provodilo mnogo vremena. Zato je praktičnost bila važnija od dekorativnih trendova.

Šta moderne kuhinje mogu da nauče od starih?

Povratak funkcionalnim rešenjima iz prošlosti ne znači da moderne kuhinje treba da izgledaju kao one od pre nekoliko decenija. Današnji materijali, tehnologija i mogućnosti projektovanja omogućavaju da prostor istovremeno bude lep, moderan, izdržljiv i praktičan.

Nema potrebe da se vraćamo starim materijalima poput linoleuma, ali bi osnovna filozofija nekadašnjih kuhinja i danas mogla da bude korisna. Elementi mogu biti raspoređeni tako da se nepotrebno hodanje svede na minimum, radne površine mogu biti prilagođene visini korisnika, a svaki deo prostora može imati jasnu namenu.

Jer, kuhinja je pre svega prostor u kojem se radi i živi.

Zato bi udobnost, praktičnost i funkcionalnost trebalo da budu jednako važne kao i izgled. Moderna kuhinja može biti savršena za fotografisanje, ali mnogo je važnije da bude prijatna i jednostavna za svakodnevni život.