Duge smene, malo kretanja i brza hrana postali su deo njegove svakodnevice. Danas je lakši za čak 57 kilograma, redovno trči i priprema se za jedan od najtežih izazova koje je sebi ikada postavio – trku dugu 250 kilometara kroz Saharu.
Ovaj 39-godišnjak iz Pula u Engleskoj oko 18 godina radio je kao vozač autobusa. Zbog prirode posla često je provodio sate sedeći, dok su mu tokom pauza najlakše dostupni bili sendviči, slanina, peciva, proizvodi od belog brašna i pržena hrana.
Kako kaže, fizička aktivnost mu dugo nije bila prioritet, a višak kilograma se postepeno povećavao. Tek kada je vaga pokazala oko 150 kilograma, a lekari upozorili na visok krvni pritisak, shvatio je da više ne želi da odlaže promenu.
Umesto rigoroznih dijeta i naglih poteza, počeo je postepeno da menja način života. Promenio je ishranu, počeo više da se kreće i uvodio zdrave navike jednu po jednu. Rezultat je bio gubitak čak 57 kilograma.
Od vozača autobusa do ultramaratonca
Džof se nije zaustavio kada je smršao. Nakon što je promenio životne navike, počeo je da trči i postepeno pomera granice svojih mogućnosti.
Iza sebe danas ima više istrčanih maratona, jedan ultramaraton, a okušao se i u dizanju tegova, gde je pobedio u svojoj kategoriji.
Sada ga čeka izazov koji je teško uporediti sa njegovim ranijim iskustvima. U aprilu 2027. godine planira da učestvuje na čuvenom Marathon des Sables.
Takmičenje se održava u više etapa kroz Saharu, a ukupna trasa duga je oko 250 kilometara. Učesnici tokom trke moraju da nose sopstvenu opremu i hranu, dok temperature mogu prelaziti 40 stepeni Celzijusa.
Za Džofa ovaj poduhvat nije samo sportski cilj. Želi da pokaže da čak i ljudi koji rade duge smene, mnogo sede i imaju malo vremena za sebe mogu da naprave velike promene.
Promene ne moraju da budu ekstremne
Stručnjaci upozoravaju da gubitak kilograma ne treba posmatrati kao kratkoročnu dijetu, već kao proces stvaranja održivih navika. Postepene promene često su lakše za održavanje nego rigorozni režimi koji se teško mogu primenjivati dugoročno.
Korisno je početi sa nekoliko jednostavnih promena, poput smanjenja zaslađenih pića, kontrolisanja porcija i kratkih šetnji nakon obroka. Planiranje obroka unapred takođe može pomoći da se tokom gladi ne posegne automatski za brzom hranom.
Kada je fizička aktivnost u pitanju, nije neophodno odmah krenuti sa intenzivnim treninzima. Svakodnevna šetnja može biti početak, nakon čega se aktivnost postepeno povećava.
Važno je i da vaga ne bude jedino merilo napretka. Više energije, bolji san, lakše kretanje i manja zadihanost takođe mogu biti znakovi da se zdravlje poboljšava.
Džofov put pokazuje koliko daleko promene mogu da odvedu čoveka kada se uvedu postepeno i kada se od njih ne odustane. Od 150 kilograma i dugih smena za volanom stigao je do priprema za 250 kilometara kroz jednu od najnegostoljubivijih sredina na planeti.
Komentari (0)