Ponekad se čini da se niz teških događaja može dogoditi u veoma kratkom vremenskom periodu, ostavljajući osobu bez vremena da sve emocije, odluke i posledice obradi na miru.

Upravo o jednoj takvoj situaciji pisala je Srpkinja u anonimnoj objavi na Reditu, gde je opisala kako se suočila sa više velikih životnih preokreta u samo nekoliko dana.

"Kad pomislim na to dobijem nagon za povraćanjem"

"Trudna i prevarena, šta da radim?", napisala je ona na početku svoje objave a onda otkrila i detalje svega onoga što ju je snašlo.

"Pronašla sam poruke svom vereniku sa sigurno 10-ak devojaka. To je prvi put da mu proveravam telefon i imam šta da vidim! Stvari koje su pisali su mi izazvale jak osećaj mučnine, čak i sad kad pomislim na to dobijem nagon za povraćanjem".

U trenutku kada se suočila sa tim saznanjem, saznala je i da je trudna, u četvrtoj nedelji trudnoće. Uz to, kako navodi, u istoj nedelji menja posao, seli se iz zajedničkog stana i pokušava da se izbori sa svim promenama odjednom, što je, prema njenim rečima, dovelo do toga da se psihički oseća potpuno preplavljeno.

"Psihički se raspadam"

"Psihički se raspadam, samo bih vrištala i plakala po ceo dan da ovo prođe, da se probudim iz ovog košmara".

ispovest

Ističe i da ima zakazan prekid trudnoće, ali da je i sama pomisao na taj korak emotivno jako opterećuje. Sa druge strane, objašnjava da je u teškoj materijalnoj situaciji, da studira i radi za minimalac i da ne vidi realne mogućnosti da dete u ovom trenutku izdržava. Pored toga, dodaje i da ne želi da dete odrasta uz, kako ga naziva, "lošeg oca".

"Možda i najgluplja stvar koja me muči je to da ako dete zadržim, ko bi hteo ženu sa tuđim detetom, a ako ga ne zadržim i nikad ne nađem nekog da me voli onda sam i bez deteta. Kapiram da sve ovo zvuči jako šizofreno, ali i ja se tako osećam, samo sam htela pravu ljubav, a dobila traumu, plašim se da od stresa ne puknem sa mozgom", dodala je na kraju.

"Nemoj rađati ili prekinuti trudnoću samo iz strahova"

U komentarima ispod objave usledila je lavina reakcija, a korisnici Redita su podelili različite stavove – od onih koji je ohrabruju da razmisli o svim opcijama bez pritiska, do onih koji joj nude ličnu podršku i sopstvena iskustva.

Jedan deo komentara naglašava da dete "nije ni za šta krivo" i savetuje joj da odluku ne donosi isključivo iz straha od budućnosti ili finansijske nesigurnosti, već uz razmatranje realne podrške koju bi mogla da ima.

"Da li imaš možda pomoć roditelja da preguraš neki period dok ne nađeš bolje plaćen posao? Razmisli o svemu i odluku donesi ne kako ti drugi savetuju već kako se osećaš. Da li želiš to dete? Nemoj rađati ili prekinuti trudnoću samo iz ovih strahova da li ćeš naći nekoga. Fokusiraj se na sada", napisala je jedna korisnica.

"Očuh me voli kao pravi otac"

Za njom se javila druga, koja je otkrila da je upravo dete koje je raslo bez oca, uz predivnog očuha, te da, ako odustane od abortusa, neće biti smak sveta.

"Ja sam dete samohrane majke koja se udala sa 28 godina a mene rodila tri godine pre toga. Biološkog oca ne poznajem. Imam očuha koji je više nego što bi bilo ko mogao da poželi od oca, tako da ga ja i ne gledam tako. Voli me kao da je tu od prvog dana. Ali ima i drugačijih primera, tako da, hoću da ti kažem da ima nade koju god odluku da donese", stoji u jednom od komentara.

"Nekad nema dobre odluke"

Bilo je i onih koji su ostali bez jasnog saveta, ističući da ponekad ne postoji "prava" odluka, već samo ona koju je moguće izdržati i preživeti.

"Ne mogu da ti kažem ništa pametno. Što neko napisa, nekad nema dobre odluke, samo mora da se preživi kakva god da bude. Samo budi dobro", napisao je jedan korisnik.

"Šta god da odlučiš, neka to bude isključivo tvoja odluka"

U moru poruka podrške našli su se i komentari koji nude konkretnu emocionalnu pomoć, pa čak i spremnost da budu uz nju u slučaju teških odluka, naglašavajući važnost toga da žena ne ostane sama u procesu kroz koji prolazi.

"Sa 19 sam prošla kroz nešto slično. I abortirala sam. Iz ove perspektive - najbolje što sam mogla da uradim za sebe u tom trenutku. Sad imam 36. Završila fakultet. Dobar posao. Divan brak. Svi moji prijatelji znaju. Muž zna. Porodica zna. Kome nije prijalo, otišao je.

Prijateljica u toj situaciji - rodila. Ćerku voli više od svega, i mala je fenomenalna, ali on je nestao iz priče. Ona je grcala dobrih 12 godina dok nije došla do pristojnog posla. Jer... nećeš moći sa bebom da završiš fakultet ako tvoji neće da preuzmu 80% brige oko deteta. Nećeš moći da imaš stalni posao otprilike do detetove druge godine - ako nemaš nekog da čuva. Šta god da odlučiš, neka to bude isključivo tvoja odluka… i znaj da su nekad pravi izbori najteži, ali ne znači da nisu dobri", poručila je jedna korisnica na kraju dodajući da, ako bude potrebno, može da joj bude podrška i tokom medicinskog postupka.

(Blic)