Mnogi veruju da je sopstvena nekretnina simbol sigurnosti, uspeha i ostvarenog sna. Međutim, ispovest jednog Hrvata iz Frankfurta pokazala je da stvarnost ponekad izgleda potpuno drugačije.

Njegova objava, koja se najpre pojavila u jednoj Fejsbuk grupi, a potom je preneta i u hrvatskim medijima, izazvala je veliku pažnju i pokrenula raspravu među ljudima koji žive ili planiraju život u inostranstvu.

Kako navodi, u Nemačku se preselio pre pet godina. U međuvremenu je pronašao stabilan posao, redovno radio i uspeo da uštedi dovoljno novca da kupi stan na kredit. U tom trenutku bio je uveren da je doneo najbolju moguću odluku i da će konačno steći osećaj sigurnosti.

Ipak, nekoliko godina kasnije priznaje da nije srećan.

„Imam stan, ali nemam mir. Sve se svelo na posao, račune i otplatu kredita. Sve češće razmišljam da se vratim kući, ali sada to više nije tako jednostavno“, napisao je.

Kako objašnjava, upravo kredit predstavlja najveći razlog zbog kojeg se oseća zarobljeno. Povratak u Hrvatsku značio bi pronalazak novog posla, rešavanje stambenog pitanja i donošenje brojnih finansijskih odluka, zbog čega ima utisak da je upao u začarani krug.

Njegova ispovest izazvala je stotine komentara. Mnogi su napisali da ga potpuno razumeju i da su i sami shvatili kako život u inostranstvu nije uvek onakav kakvim ga ljudi zamišljaju. Prema njihovim rečima, najveći problem često nije posao ili novac, već usamljenost, udaljenost od porodice i osećaj da se život svodi isključivo na rad i otplatu obaveza.

S druge strane, bilo je i onih koji smatraju da je kupovina nekretnine i dalje jedna od najboljih dugoročnih investicija. Oni poručuju da su prve godine otplate najteže, ali da kasnije upravo sopstveni stan pruža sigurnost koju je teško pronaći kao podstanar.

Ova ispovest ponovo je otvorila pitanje o kojem se često raspravlja među ljudima sa Balkana koji žive u inostranstvu – da li je kupovina stana zaista ostvarenje životnog sna ili početak novih obaveza koje čoveka vežu za život koji više nije siguran da želi.